JOSIP PANDžA: “SAMO RAD JE PUT U NAPREDAK, TEREN NIKAD NEĆE SLAGATI” :: Semberija INFO ::

 

JOSIP PANDžA: “SAMO RAD JE PUT U NAPREDAK, TEREN NIKAD NEĆE SLAGATI”


Josip Pandža, trener bijeljinske Budućnosti, u razgovoru za MeridianSportBH je između ostalog govorio o pripremama svog tima za narednu sezonu i stanju u bosanskohercegovačkoj košarci.

Pred ekipom Budućnosti je nastup u Ligi BiH, koga su izborili nakon sjajne prošle sezone u kojoj su postali šampioni Republike Srpske, pošto su u finalnoj seriji bili uspješniji od Slavije.

Bijeljinci su u sklopu priprema za narednu takmičarsku godinu do sada odigrali tri prijateljska utakmice. Nakon trijumfa protiv Cedevite Junior (93:89) i Vrijednosnica iz Osijeka (93:58), uslijedio je poraz od jednog od rivala iz Lige BiH, banjalučkog Borca, koji je slavio sa 83:73.

I nama i Borcu je to bila treća prijateljska utakmica. Polako se dijele uloge u timovima, isprobavamo sve moguće varijante. Rana je faza za neke zaključke, ali ono što mene generalno zadovoljava je činjenica da mi možemo fizički parirati Borcu iako smo stariji na nekim pozicijama. Banjalučani imaju sjajan trkački tim, oni će u predstojećoj sezoni definitivno biti najbrža ekipa u Ligi BiH, odlučili su se za kombinaciju od četiri starija igrača uz ostale mlade.

Savršeno trče u oba pravca, no mi smo im odlično parirali. Fizički smo radili od prvog avgusta do prvog septembra i ozbiljno smo se digli, tako da sam tim segmentom zadovoljan. Imali smo nekih problema u šutu izvana, protiv Borca smo šutirali 0/13 za tri uz neke promašene zicere, no generalno mislim da možemo igrati sa svakim ako bude zdravi, što nam je u ovom momentu najbitnije – započeo je Josip Pandža.



Bijeljinci su u mečevima protiv dva tima iz Hrvatske postigli po 93 poena, čime su pokazali da bi u narednoj sezoni mogli da budu jedna od efikasnijih ekipa u Ligi BiH.

“Naš meč protiv Cedevite Junior je bio preslikan kao onaj protiv Borca, jer su obje ekipe izuzetno moćne trkački. Uspjeli smo parirati, ali problem utakmice u Laktašima je bio taj što smo stvarno sve promašili, veliki broj bacanja i otvorenih trojki. Tu smo ostali kratki za neke poene, no sigurno ćemo tražiti da igramo brzu, tranzicionu košarku sa velikim brojem posjeda, imamo igrače za to.

Nije iznenađenje da će naše utakmice biti na veliki broj poena, a ono što meni treba je da se srede naše odbrambene stvari. Mislim da imamo veliki napadački potencijal, međutim defanzivno je tu dosta igrača koji ne mogu da isprate sve zahtjeve, tako da ćemo mnogo akcenta morati staviti na taj segment. Ja se nadam da će do početka sezone sve to sjesti na svoje mjesto” – rekao je Pandža, a potom je kratko povukao paralelu između svog bivšeg kluba Čelika i Budućnosti:

“Neke stvari iz Čelika ćemo sigurno prenijeti i u Budućnost. U sezoni u kojoj smo se plasirali u Ligu 6, igrali smo bez plejmejkera, tu su bili mladi Podojak i Bečirović, koji nisu imali veliko iskustvo na toj poziciji, a danas nam je tu Zahiragić, vjerovatno najbolji organizator igre u Ligi BiH, kao i Peljto i Kupusović.

Oni imaju iskustvo i znanje, vide sve i igraju za tim, tako da su kreatorski najkvalitetniji u ligi. Tamo smo imali Delalića koji je jedan od najboljih igrača u ligi, dok nam je sada tu Ilić koji je sjajan napadački potencijal, ali odbrambeno mora da se puno digne. Ima nekih sličnosti, ima i razlika, no generalno sam zadovoljan ovim timom, kao što sam bio i onim”.



Kao što je poznato, Pandža je sa kadetskom reprezentacijom BiH 2015. godine postao šampion Evrope. U Budućnost je nedavno stigao Njegoš Sikiraš, a Josip je u redove svoje ekipe pokušao dovesti još jednog člana zlatne generacije, Aljošu Jankovića.

“Nažalost, Sikiraš je imao problema sa opekotinama prvog stepena, pa je propustio veliki dio priprema. Sa njim krećem od početka, a tu mislim na rad na stadionu i rad na popravljanju fizičke spreme. Njegoš je lutao pet-šest godina, nigdje nije dobio pravu šansu i on je sigurno momak kome želim dati puno pažnje, nastojaću da ga vratim na košarkašku mapu. On je jedna zdrava osoba i dobar čovjek, sigurno je svjestan da je ovo prilika da se spusti dvije stepenice u odnosu na ono što je igrao, pa da se onda zaleti. Upravo to je nekada potrebno, da se spustiš dvije stepenice ispod, da bi se potom digao četiri iznad. Maksimalno vjerujem u Njegoša, ponavljam da još uvijek nije fizički spreman ali će sve biti okej do početka domaćeg šampionata. Ako bude imao strpljenja i radio, vjerujem da će ovo biti dobra sezona za njega.

Popunjeni smo na svim pozicijama, međutim nikad ne znamo da li će nas zadesiti neke povrede i hoćemo li ponovo izaći na tržište. To je uvijek otvoreno, ali ako ovi momci budu zdravi, neće biti potrebe da se nešto dodatno mijenja. Aljoša Janković je igrač iz reprezentacije sa kojim ja lično imam odlične odnose i dva puta sam ga nagovarao da dođe u Budućnost, međutim on se nije odlučio na taj korak. Privatno i životno je vezan za Banjaluku, a sada nije član Borca, tako da ćemo vidjeti gdje će i da li će uopšte nastaviti karijeru. Bio bih prepun tuge ako bi se prestao profesionalno baviti košarkom, zato što je on jedan od najinteligentnijih igrača koje sam upoznao, a njegova visina i ostale fizičke predispozicije mu omogućavaju da na bekovskim pozicijama igra na ozbiljnom nivou. Izuzetno sam razočaran i žao mi je što nemamo mogućnost za novu saradnju, jer Aljoša je sigurno jedan od mojih najdražih igrača” – istakao je trener Budućnosti.



Nastavio je o još nekim igračima sa kojima se popeo na krov Evrope:
Definitivno ih sve pratim, oni su meni obogatili život. Džanan Musa je odigrao spektakularno Evropsko prvenstvo i mislim da je zapostavljen u medijima. Stavili smo akcenat na neke nacionalističke gluposti, svakakve glupe izjaveiskaču iz paštete’. Ne priča se o činjenicama, a činjenica je da je Musa odigrao fantastičan Evrobasket, među prvih pet strijelaca je u grupnoj fazi. Igrao je toliko zrelo i racionalno, siguran sam da bi se vratio u NBA ligu da nije potpisao za Real Madrid. Mnogo je sazrio.

Gledali smo ga kao dijete, imao je neke svoje bubice i neke stvari koje mu se nisu gledale kroz prste, ali njemu su tek 23 godine a već je bio u NBA ligi, Efesu i Španiji, gdje je proglašen i za MVP-a Endesa lige. Znam da je životno sazrio jer postavlja druge prioritete i ima dobro usmjerenje, što i teren pokazuje, a teren nikad neće slagati. Ako si fizički i mentalno nespreman, provalićeš se, a ako si spreman, bićeš dobar ako imaš kvalitet. Karijere zlatnih kadeta otprilike teku kako sam i očekivao, osim Njegoša, gdje sam predviđao da će on napraviti evropski iskorak.

Ipak, i Sikiraš ima tek 23 godine, bitno mi je da je nasmijan, radi na sebi i ima svoj mir, a uz puno rada vjerujem da ćemo ga vratiti na košarkašku mapu Evrope i da će ponovo biti reprezentativac BiHSani Čampara je prešao u Zadar, a ja lično znam Jusupa, odličnog trenera koji izvlači maksimum iz svojih igrača koji žele mnogo da rade. Poznat je njegov sistem sa puno rada i fizičke trke, tako da, ako Sani bude radan, u Zadru će napraviti prave stvari, vjerujem u njega. Čamparina ruka je savršena i odgovara svakom treneru, siguran sam da će iskoristiti minutažu na pozicijama jedan i dva.



Sljedeća tema razgovora je bila Liga BiH. Najaktuelnija dešavanja u vezi sa njom su novi problemi u kojima se našao Bratunac, kao i mogućnost da Slavija iz Istočnog Sarajeva uđe u društvo najboljih.

Želim da Slavija zaigra u Ligi BiH, a žao mi je što je Aco Damjanović dobio otkaz jer je radio sjajan posao. Oni su bili odlični protiv nas u finalu, mi smo jači individualno i pobijedili smo jako teško. Tim iz Istočnog Sarajeva zaslužuje najviši rang po svojoj dvorani i navijačima, stvarno im želim sreću i da se to ostvari. Sjajni su i kao naš prijateljski klub. Stvarno mi je žao Bratunca, sa kolegom Ognjenom imam dobar odnos ali ne znam kakva je tačno situacija, pretpostavljam da je problem u finansijama. Iskreno, i ja sam u ovom već desetak godina i uvijek je problem oko toga kada će sezona početi, da li će početi, ko će dobiti pozivnicu i koliko će klubova igrati. Generalno, to me više i ne zanima. Ako se ljudi nerviraju zbog nečega što ne mogu promijeniti, onda su glupi. Bavim se svojim timom, želim da budemo bolji nego što smo bili juče, sav fokus mi je usmjeren na to. Kada će Liga BiH startovati odlučiće ljudi iz KS BiH, a s obzirom na njihove odnose i na to da svako vuče ka svom vlastitom interesu, pravo stanje i termin za početak se neće još dugo znati.

Borac sam vidio uživo i znam da će biti dobri, kolega Kašćelan radi super posao jer njegovi timovi igraju agresivno i brzo, a siguran sam da će to za ekipe iz BiH koje budu igrale protiv njih biti dosta nedostižno. Simpatičan su tim, guraju mlade, a imaju i neke važnije starije igrače, kao npr. Gavrića, Langovića, Martina i Rebeca koji je sjajna dvojka, vjerujem u njih. Široki radi nekako samozatajno, ali Velić je preiskusan i predobar trener da bi dozvolio da igra sa slabijim rosterom, tako da će i oni sigurno biti u samom vrhu tabele. Kolega Trbić je ponovo preuzeo Spars, a prema nekim naznakama, oni će imati kombinaciju mlađih i par iskusnijih igrača. Poznavajući njegov rad, smatram da će takođe biti agresivna ekipa i kvalitetna u trčanju. O ostalima iskreno nemam previše informacija, bavim se samo svojim timom i prezadovoljan sam radom momaka – poručio je naš sagovornik.



Vratili smo se na Budućnost, za čiju infrastrukturu 35-godišnji stručnjak ima samo riječi hvale.
“Moram da naglasim da mi imamo briljantne uslove za rad, puno bolje nego ostali klubovi na teritoriji BiH, a jedini problem nam je što Bijeljina nema svoju dvoranu pa nemamo gdje da treniramo. Sve ostale uslove imamo na raspolaganju, a ja sam naslijedio tim od Darija Čojića, koji je vizionar bosanskohercegovačke košarke. Stalno ‘izmišlja’ nove košarkaše, dovodi mlade iz manjih gradova, te oni poslije postanu veliki evropski igrači. Ja sam totalno različit trener, on je neko ko gura pojedinca, a ja jurim rezultat.

Moram da nastavim njegov put jer je on osmislio ovaj klub, nastojaću da nađem balans u kome će priliku dobijati mladi igrači, a da usput pravimo i dobar rezultat. Recimo, imamo Džafića, jednog od najtalentovanijih visokih igrača u Evropi, međutim on mora da shvati da je samo rad put u napredak. Sama posvećenost je bitna da bi bio dio tima, on ne može da dobije poklonjene minute zato što je mlad, već mora da se izbori za njih i bude konkurentan. Naš tim je prioritetno napravljen da bismo od naših igrača napravili reprezentativce.

Imamo potencijalnog reprezentativca Zahiragića, Ilića, kao i Jovanovića od kojeg očekujem da bude iznenađenje prvenstva, a tu je i Sikiraš, svi oni uz dobru sezonu mogu dospjeti do nacionalnog tima ili otići u neki veći klub i zaraditi više novca, što bi meni iskreno bio veći uspjeh nego da ostvarimo neki super rezultat. Na raspolaganju su nam i iskusniji košarkaši, kao što su Peljto, Božović, Kajmaković i Erkić, koji mogu da uče ove mlađe, stvarno je užitak raditi ovdje u Bijeljini” – objasnio je Pandža.



Okrenuli smo se priči o trenerskom poslu, koji je u Bosni i Hercegovini izuzetno težak.

“Mislim da sam na svojim počecima bio smiješan trener, ali uz sebe sam imao ljude koji su mi vjerovali i davali punu slobodu. Svaki dan se trudim, upravo prije ovog poziva sam analizirao utakmicu protiv Borca, u košarci sam cijeli dan, volim da budem u trendu i učim nove stvari. Moram da nađem svoj mir kada dođe neki neuspjeh, trener se mora najbolje pokazati u momentima kada nešto ne ide. Kada sve ide, onda su svi pametni i dobri. Prava karakteristika lidera je da povuče kada neke stvari ne funkcionišu dobro. Generalno, mislim da moram napredovati svaki dan i isto tražim od svojih igrača. Ne uspoređujem se ni sa kim drugim, uživam u ovom poslu i poredim se samo sa sobom od juče. Gledajući iz ovog ugla, znam da sam bio totalna neznalica, ali pokušavam da svakim danom budem sve bolji. Imam ogromno samopouzdanje i smatram da znam da radim svoj posao. Radim ga pošteno i posvećeno, a to na kraju uvijek donese rezultat, samo je potrebno strpljenje” – kazao je Josip, a zatim smo prokomentarisali činjenicu da domaći treneri teško dobijaju priliku u klubovima iz BiH:

“Nemam ništa ni protiv jednog kolege, ali moramo da okrenemo situaciju. Da li trenera iz BiH ima u Hrvatskoj, Srbiji ili Sjevernoj Makedoniji, koliko ih ima u Crnoj Gori? Pogledajte to i odgovor na postavljeno pitanje će vam biti jasan. Volim kada neko poznato ime stigne u BiH, npr. svi možemo učiti od Velića, ali mi iskreno ide na živce kada ovdje dođu ‘rezervni’ treneri iz Srbije, Crne Gore ili Hrvatske koji tamo ne mogu da nađu angažman. Mislim da mi ovdje i te kako vrijedimo, tu je dosta mladih stručnjaka koji treba da dobiju svoju šansu. Da meni Mevludin Delibašić nije dao priliku u Kaknju, danas bih vjerovatno bio u Njemačkoj i radio rigips. Funkcioneri bi trebali biti hrabriji, smatram da imamo puno talentovanih momaka kojima treba dati šansu. Trenerski posao je iskustven, kao i novinarski, bićeš bolji u njemu što ga duže radiš, naravno ako si spreman ulagati u sebe. Ako nisi, onda i ne treba da se baviš tim. Kao što ti pokušavaš napredovati svaki dan, tako pokušavam i ja, ali ima još mnogo mojih kolega koji su zapostavljeni i izuzetno mi je žao zbog toga”.



Glavni akter ove priče je u ranijem periodu svoje karijere sa dosta uspjeha vodio Kakanj, s kojim je u sezoni 2015/2016 igrao finale Lige BiH i Kupa Mirze Delibašića. Pomoćnik u ovoj ekipi mu je bio Benjamin Šabić, trener rođen 1997. godine, a dotakli smo se još nekih stratega iz BiH koji zaslužuju više pažnje.

“Šabić je preuzeo klub poslije mene, imao je neke dobre i neke lošije rezultate. Mi smo i privatno prijatelji, on je sjajan talenat za ovaj posao, međutim došao je u situaciju da je pomenuti Delibašić, koji je puno ulagao, izašao iz kluba i Kakanj je ostao sa malim budžetom. Da ti kažem iskreno, ne dovodi trener igrača, nego budžet. Ako neki klub to nema, ne možeš očekivati rezultate od njega. Mi smo bili i prvi u Ligi BiH, igrali smo njeno finale i finale Kupa BiH protiv Igokee. Kakanj je jedan mali klub, no određena sredstva su se ulagala, nikada kao u Širokom, Sparsu, Borcu ili Slobodi, ali se ulagalo. Šabić se sa smanjenim budžetom borio za opstanak, ali on sigurno ima mjesta.

Ahmet Pašalić radi sjajne stvari, no on se bori sa finansijama. Kako će motivisati igrača koji tri mjeseca nije dobio platu? Recimo, moj pomoćnik iz reprezentacije Enes Numanović je sjajan trener koji je imao uticaj na naše osvajanje titule, ali ne može nigdje da dobije šansu da samostalno radi. Tu je i Dragan Mičić iz Banjaluke, moj prijatelj i takođe sjajan trener i pedagog, ima košarku u malom prstu, međutim ne može da dobije šansu, nije ni politički podoban. Bio je u Kozari, ali zaslužuje mnogo veći angažman od toga. Tihomir Mustapić i Nedeljko Zelenika su sjajni treneri, ali dobijaju priliku samo kad su budžeti mali, a tad je teško praviti veliki rezultat.

Aco Damjanović radi vrhunske stvari i nakon sjajne sezone u Slaviji dobije otkaz, to su samo neka imena koja su mi na prvu pala na pamet. Kad ima para, Bosna dovodi stranca za trenera, a kad nema para, daj da ih vodi Ahmet Pašalić. Ima mnogo nepoštenih stvari u bosanskohercegovačkoj košarci, ali šta da se radi, ja ne mogu uticati na to. Mogu uticati samo na svoj tim. Volim i poštujem svoje kolege, hvaliću ih na svakom mjestu, ali ne treba zanemariti ni trenere sa strane, npr. Kašćelan i Neven Nikolić rade sjajan posao, pokazali su kvalitet i respektujem ih. Nemam ništa protiv ljudi sa strane, samo ne volim kada sa strane dođu neki koji ovdje prodaju demagogiju i maglu, te obrnu velike pare i odu, a naši treneri nisu dobili šansu” – rekao je Josip.



Za kraj, još jednom smo se osvrnuli na partije BiH na Evrobasketu, kao i na trenutno stanje u Ligi BiH i domaćoj klupskoj košarci.

“Rekao bih da je reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala dobro prvenstvo, ne mogu reći spektakularno jer se ne treba radovati kad ne prođemo grupu. Bili smo blizu, ali igralo se dobro. Adis je preuzeo ‘vruć krompir’ od Vedrana koji je sjajno vodio tim, a onda je ostvario dvije pobjede, ono protiv Slovenije je najbolja utakmica BiH svih vremena. Da smo bili fizički spremniji, sigurno bismo bili još konkurentniji. Imali smo priliku protiv Francuske, a protiv Litvanije nismo imali nikakve šanse i to se vidjelo od početka. Generalno, mislim da se fokus stavio na neke pogrešne stvari, nacionalističke i glupe. Hajde da pričamo o lijepim stvarima koje su se desile na Evrobasketu. Ne mogu reći da je to ekstra rezultat, ali je dobar, solidan, bili smo u najtežoj mogućoj grupi” – naveo je Pandža, pa rekao završnu riječ o nacionalnom šampionatu:

“Želim svim klubovima da osiguraju budžet i volio bih da se napravi liga od manje ekipa, pa da igramo četvorokružno. Mi smo ostali jedini u Evropi koji igramo malo utakmica, samo dvadesetak. Šta ću ja od toliko kola, ne mogu dati šansu mladom igraču jer mogu da dobijem otkaz ako izgubim neki meč. Ako imam 40 utakmica, onda sam u mogućnosti da koristim veću rotaciju i otvara se prostor da dam priliku mladima. Ne znam u šta gledaju ovi ljudi iz KS BiH, za svakog bi bilo bolje da oni nešto razumiju, i za sudije da napreduju, kao i za mlade igrače.

Nadam se da će neko u savezu progledati, te da se neće voditi samo vlastitim interesima i vući svako na svoju nacionalističku stranu. Ja nemam oraha u džepu, kažem sve što mislim i ništa ne upakujem. Dajem neke kritike, ali neka i drugi kritikuju mene, nemam nikakav problem s tim. Ako je za dobrobit bosanskohercegovačke košarke, hajdemo svi prema naprijed. Mislim da su ovo najgora vremena klupske košarke u BiH ikada, to moramo priznati”.



Budućnost svoju narednu provjeru ima u vidu tuzlanske Slobode, još jedne ekipe sa kojom će se takmičiti i u Ligi BiH. Ova utakmica je na programu u srijedu.

Još uvijek nije poznato kada će startovati nova sezona Lige BiH, ali za očekivati je da se to dogodi u oktobru.

Piše: Nikola Ignjatić