Izložba Mir sa ženskim licem: Posebna i opasna? :: Semberija INFO ::

 

Izložba Mir sa ženskim licem: Posebna i opasna?


U galeriji Centra za kulturu "Semberija" večeras je otvorena izložba pod nazivom "Mir sa ženskim licem".

“Ova izložba je posebna, ali i opasna. Posebna je, jer nam dvadeset običnih žene pričaju svoje neobične životne priče. One su pobjednice iako su mnogo toga žrtvovale i izgubile. Pred nama su priče o ženama koje su se borile protiv svega što su proizvele četiri godine rata i 23 godine mira u Bosni i Hercegovini. One su se suprotstavljale ratu, nacionalizmu, patrijarhatu, kapitalizmu, nasilnicima, svojim strahovima… I za to su obično plaćale veoma visoku cijenu.

One su opasne jer nam pokazuju da smo najčešće ostavljeni i zaboravljeni od institucija sistema i prepušteni sami sebi, porodici i svojim prijateljima. One su opasne jer svaki Srbin, Hrvat, Bošnjak i Ostali u Bosni i Hercegovini može da razumije kroz šta su prolazile i kako su se osjećale Štefica, Anđa, Emina, Seida, Dubravka, Danka, Ifeta, Azra, Milena, Indira, Smilja, Dudija, Jasminka, Bojana, Rejha, Nada, Mara, Vildana, Edina i Suada. One su opasne jer njihove sudbine razaraju iluzije etničkih podjela, nacionalističkih fatamorgana i slatkorječivog patriotizma.

Ova izložba je opasna jer demistifikuje naše odbrambeno-oslobodilačke ratove. U njihovom ratu nema romantičnih smrti, uzvišenih ideala, čistote i čojstva. One govore o ratu koji je prljav, brutalan, okrutan i kriminalizovan. Njihove istorije prkose zvaničnim etnički podijeljenim istorijama u Bosni i Hercegovini.”

(Srđan Puhalo)



Izložba „Mir sa ženskim licem“ rezultat je saradnje i nastojanja ženskog mirovnog pokreta Mir sa ženskim licem i Foruma Civilna mirovna služba (forum ZFD) da u procese suočavanja s prošlošću i izgradnje mira u Bosni i Hercegovini (BiH) integrišu žensku perspektivu i predstave žensku stranu priče o preživljavanju i prevazilaženju posljedica rata.

Ova izložba govori o ženama koje su u poslijeratnoj BiH vodile male (a velike) bitke za svoja i prava drugih i obnavljale ratom razoreno društvo. Životne priče pred vama nove su stranice istorije ove zemlje – jedinstvene jer u fokus stavljaju žene i lično iskustvo nasuprot opštoj politici supremacije nacije i kolektiviteta nad pojedincem i marginalizacije ženskih iskustava i postignuća.

Inicijativa „Mir sa ženskim licem“ i Forum Civilna mirovna služba, kao pokretači i kreatori idejnog koncepta izložbe, a uz stručnu podršku Historijskog muzeja BiH, željeli su da priča o ženama BiH izađe iz sveprisutnog klišea žene žrtve i podređene, one kojoj životni put određuju pol i nacija, i da prikažu kaleidoskop ženskih sudbina koje su status obespravljenih pretvarale u pobjede. S obzirom na to da živimo u vremenu u kojem se u svakodnevnom životu stalno pozivamo na sjećanje i pamćenje, smatrale smo da je važno da se u tom pamćenju dokumentiraju i ženska iskustva tokom rata i u poslijeratnoj BiH.

Sjećanje u BiH isključivo je vezano za tri etnonacionalna narativa, bez prostora za ženska iskustva, koja tako ostaju prepuštena zaboravu. Naša namjera je putem izložbe dokumentirati jedan mali dio ženske historije BiH, koja će ostati trajno za pamćenje budućim generacijama. Ideja o izložbi, uobličena na zajedničkom sastanku u martu 2018. godine članica Inicijative „Mir sa ženskim licem“ i drugih mirovnih i ženskih organizacija, grupa i pojedinaca, dobila je podršku mirovne aktivistkinje i ekspertice Tamare Šmidling.

Članice Inicijative kandidovale su žene iz svoje lokalne zajednice čije priče mogu biti inspiracija ženama za njihovo djelovanje u sadašnjosti i budućnosti i/ili čine paradigme životnih sudbina žena u ratnoj i poslijeratnoj BiH. Na ovaj način obezbijeđene su 34 priče za izložbu, od kojih je svaka bila potresna, sadržajna, kredibilna i važna za publikovanje. Utoliko više nam je selekcija predstavljala najteži posao. Svjesna činjenice da nije u mogućnosti prikazati sve primjere hrabrih žena u BiH, komisija je na osnovu unaprijed uspostavljenih kriterija izabrala 20 priča žena iz cijele Bosne i Hercegovine. Ostale su smještene u arhivu za buduća istraživanja. Vodilo se računa da akterke budu iz različitih dijelova zemlje i da se dokumentuju različita životna iskustva.