PREDSTAVLjENA MONOGRAFIJA ,,TINjA, NEZABORAVLjENI ZAVIČAJ“ :: Semberija INFO ::

 

PREDSTAVLjENA MONOGRAFIJA ,,TINjA, NEZABORAVLjENI ZAVIČAJ“


,,Zavičaj! Tinja! Dvije čarobne riječi koje su, zauvijek, tu negdje ,,pod kožom“ onih koji se sjećaju i pamte, čuvaju uspomene bez kojih bi bili ranjiviji, nostalgičniji, a, nerijetko, i tužniji, sa bolnim osjećanjem uskraćenosti za nešto posebno, sjete za onim gdje su bili ,,svoji na svome“. Sjećanja na zavičaj dugo ostaju u nama, nažalost, više ona koja su vezana za neku tragediju, kao što je bilo posljednje ratno progonstvo, ili na događaje koji su ih izazvali“, riječi su kojima je direktor Narodne biblioteke ,,Filip Višnjić“ Jovan Cvjetković otvorio promociju monografije ,,Tinja, nezaboravljeni zavičaj“. Naime, to su prve rečenice napisane u predgovoru monografije o čijoj izradi se rodila ideja još 1996. godine, a koja je svjetlo dana ugledala u oktobru 2019. godine.

U Tinji je, po popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo 798 pravoslavaca, a danas ih je tamo 32. Stanovnici Tinje danas žive razasuti po cijelom svijetu, a najveći broj ih je svoj novi dom sagradilo na području grada Bijeljine, te Brčkog i Modriče.

Milojko Todorović, član uredništva monografije, ističe da je monografija ,,Tinja, nezaboravljeni zavičaj“ pokušaj da se sačuva od zaborava priča o jednom selu i ljudima koji su u njemu živjeli.

- Ovom monografijom želimo da podsjetimo mlade ljude koji su kao djeca došli iz Tinje ili oni koji su se rodili daleko od Tinje, a čiji su roditelji iz Tinje, na njihove korijene, da znaju ko su bili njihovi roditelji, gdje i kako su živjeli. Za nas koji smo proveli jedan period života u Tinji ova monografija će služiti da se sjetimo tih sretnih vremena, nekih dragih ljudi, načina kako smo živjeli, kako smo radili, kako smo se družili, kako smo se radovali, jer bez obzira na to što smo otišli iz Tinje, i što vjerovatno nikada tamo više nećemo živjeti, ona je ipak uvijek ostala u nama i nosićemo sjećanje na te lijepe dane dok budemo živi, rekao je Milojko Todorović.



Još jedan član uredništva monografije govorio je na promociji koju je organizovala Narodna biblioteka ,,Filip Višnjić“, a to je Milenko Krsmanović.

- Dugo smo radili ovu monografiju, počinjali i prekidali rad na njoj, i evo, napokon, uspjeli smo da je završimo, rekao je Krsmanović koji je govoreći o rodnoj Tinji naglasio da je ovo selo imalo četiri prozora u svijet koja su posebno značajna za njen razvoj.

Kako navodi, prvi prozor je bio prolazak pruge Brčko- Banovići kroz Tinju. Tinja je do tada bila malo seoce na obroncima Majevice i do tada teško pristupačno, a prolaskom pruge mještanima Tinje otvoren je put u svijet. Drugi prozor bio je prolazak magistralnog puta Tuzla- Županja koji im je otvorio nove mogućnosti, treći prozor je uvođenje telefona u selu početkom 1983. godine , a četvrti prozor, koji je po mišljenju Krsmanovića i najvažniji, bilo je otvaranje osnovne škole, prvo četvorogodišnje, a zatim i osmogodišnje. Tada je u Tinju, malo selo na obroncima Majevice. Došlo stotinjak visoko obrazovanih ljudi iz raznih krajeva Jugoslavije, tadašnje države, a koji su mještanima Tinje prenijeli dio svojih običaja i kulture.

- Svako od njih je dao svoj doprinos razvoju Tinje. Neki od njih su ostali u Tinji do penzije, neki su bili tu samo par godina, pa otišli za svojom karijerom dalje. Oni su značajno pomogli da mi iznjedrimo dosta dobrih i kvalitetnih ljudi u raznim profesijama. Pored obrazovanja prosvetni radnici su nam donijeli i vaspitanje. Mi smo uvijek u Tinji govorili da smo dobri ljudi i, iskreno, ja i ne znam da smo imali problematične ljude, rekao je Krsmanović dodavši da su monografiju napisali da bi sačuvali uspomenu na te dobre ljude.

Pred dupke punom salom Narodne biblioteke ,,Filip Višnjić“ o monografiji su govorili i profesor dr Cvijetin Ristanović, te profesor dr Pero Spasojević.

- Moja uloga u svemu ovome je pomalo specifična, ja sam najviše od svega bio aktivan pomagač, pažljivo sam pregledao sve priloge i motivisao ove mlade ljude da tragaju, jer ovdje  ima elemenata etnološke zbirke, pa prema tome i neke građe koja može poslužiti i u naučnim istraživanjima, rekao je profesor Spasojević.

Semberija INFO - M. Rešidović