Badnji dan u Semberiji i na Majevici :: Semberija INFO ::

 

Badnji dan u Semberiji i na Majevici


Posna trpeza i porodica na okupu

Badnji dan najavljuje veliki hrišćanski praznik Božić. Tog dana, u rano jutro, običaj je da se uz kuću prisloni badnjak, koji se uveče isječe i unosi u dom kako bi se ujutro naložila vatra. Badnjak prinosi i sječe domaćin, a dok to radi domaćica ga posipa žitom, kako bi godina bila rodna. U Semberiji je vjerovanje da što je krošnja badnjaka bujnija i godina će biti rodnija i porodica naprednija.

Prema hrišćanskoj tradiciji, običaj sječenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak da se rodio Hristos Spasitelj, nasjekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogriju Hrista i njegovu majku.



Običaje oko Badnjeg dana Srbi su naslijedili od svojih predaka i još uvijek ih održavaju. Za badnjak se sječe stablo mladog hrasta ili ako ga je teško pronaći, onda se sječe grana hrasta. Hrast je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo. Vezuje se za slovensko božanstvo Svetovida. Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Loženje badnjaka je u vezi sa ognjem i ognjištem. To je središnji element simbolike rađanja novog sunca, jer je i Badnji dan odmah poslije kratkodnevnice. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršti varnica bacanih u nebo su najavljivale mnogo roda i prinosa.

Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Prije sječenja se drvetu nazove „dobro jutro“, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u onda mu se daruje kolač posebno napravljen za tu priliku. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i sječe badnjak.
Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se „da se drvo ne muči“ tj. da se obori iz jednog udarca ili najviše sa tri. Ako drvo ne padne ni poslije trećeg udarca, mora se kidati rukama, jer više udaraca nije dozvoljeno.

Kada domaćin donese badnjak, ostavlja ga pored ulaznih vrata, a tek sa prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja, prema običaju, na ognjište. U Semberiji je običaj da prvi iver od sječenja badnjaka domaćica stavi u česnicu.



Dakle, mnogo je običaja za Badnji dan, ali pored badnjaka, obavezna je posna trpeza. Obično se u ovim krajevima sprema posna pita, kuvani pasulj – papula, prebranac, riba...



A za večerom je cijela porodica i po mogućnosti trpeza bi trebalo da bude što bogatija. U nekim semberskim i majevičkim selima još uvijek se zadržao običaj unošenja slame na Badnje veče i tzv. pijukanje. Taj običaj podrazumijeva stavljanje slame na pod u koju obično bake ubacuju orahe, bombone, sitni metalni novac i neke druge slatkiše za djecu. Djeca se, uz pijukanje, bore da što više skrivenih slatkiša i novčića pronađu. Pijukanje se obično odvija prije večere. U ovim krajevima, na Badnje veče, se nikud ne ide i Božić se dočekuje u svom domu.

Semberija INFO