Sveti Nikolaj srpski, vladika Nikolaj Velimirović, vazda služi rodu svome I kako vreme prolazi njegovo svetiteljstvo je sve uzvišenje, ne samo u srpskom rodu, kaže arhimandrit Georgije Mićić, starešina te bogomolja i čuvar moštislavnog Lelićanina I Srbina.
 
Mnogo je ljudi koji dolaze u svetinju da se Bogu mole, da celivaju mošti svetitelja, da uživaju u miru, Ljepoti i sjaju bogomolja o kome arhimandritu Georgiju pomažu još dva monaha i tri iskusnika, od kojih će dvojica uskoro biti rukopoloženi u monaški red.
 
Uz mnoštvo zdanja, privodi se kraju izgradnja Nikolajevog muzeja, površine oko 1000 metara kvadratnih u kom će, pored ostalog, biti i sala za naučne, duhovne i kulturne skupove sa 150 mesta.
 
Dolaskom igumana Avakuma, svojevremeno, i Tronoše svetinja je doživjela vaskrs, a divni iguman se i upokojio na Vaskrs prije nekoliko godina, sat prije nego što je svjedočio prisutnima o vaskrsenju Gospodnjem. U njega je, još u Tronoši, stasavao monah Georgije, koji je stasao u dostojnog naslednika starog Avakuma, ali i znatno više.


 
Njegovo ime znano je samo po dobru širom planete, jer sabira sve one koji ljube svetog Nikolaja, čija slava svake godine počinje da slavi tridesetak kuća u otadžbini.
 
Olgica Samoulović, jedna od najuspješnijih žena danas, ne samo u Srbiji, kaže da je Lelić gorostasno središte našeg duhovnog života.

Kao čedo valjevskog kraja, dobrih i pobožnih ljudi, za svaki novi poduhvat odlazi baš na tu adresu, a uoči Vaskrsa njena djela, Iz čiste prirode, zamirisala su u svetinji, što je bio njen san iz djetinjstva, da se lijepim i vrijednim stvaralaštvom približi Bogu.


 
Božju blizinu uvijek doživim, stalno na sve ljepši način, baš u Leliću.