Bajka o hrabroj djevuški koja se nije htjela ni udati ni zarediti

Zvali je Premudrom ili Prekrasnom, Vasilisa iz ruskih bajki ne poznaje strah. U jednoj je priči kći Morskoga Kralja i pomaže princu da riješi teške zadatke koje mu je zadao njezin vodeni otac. U drugoj je Vasilisa obična djevojčica: nakon što joj umre majka, otac se ponovno oženi i u kuću dovede zlu maćehu i njezine dvije kćeri. Maćeha Vasilisu pošalje kod strašne Babe Jage, ali je iz nevolja izbavi lutka koju joj je na samrti ostavila majka. Ali bila princeza ili kći trgovca, Vasilisa svoje muke uvijek rješava sama, pomaže joj dobro srce i drevna magija.

Sve to zna  Amerikanka Ketrin Arden jer ne samo da je studirala ruski jezik, nego je oko dvije godine  i živjela u Rusiji. Njena Vasilisa, Vasja, se nije rodila u Rusiji nego na Havajima gdje je Arden otišla da radi na farmi. Prve komšije su joj bili članovi jedne ukrajinske porodice, koji su imali zelenooku kćerku Vasilisu koju su zvali Vasja. Ketrin i Vasja provele su mnogo vremena zajedno, uglavnom jureći za pilićima među drvećem avokada. U to je vrijeme Ketrin Arden iz zabave počela pisati roman, ali nije imala pojma kako se to radi. Prve verzije su, kako kaže na svojoj internet stranici, bile strašne. Međutim, pomogla joj je zelenooka Vasja s kojom je jurila kokoši: postala je njezina junakinja i obje su se preselile u hladnu srednjovjekovnu Rusiju u kojoj je žensko čeljade imalo pred sobom samo dvije mogućnosti - udati se ili zarediti.

Tako su se rodili jedan Medvjed i jedan Slavuj, na rubu ruske divljine gdje zima traje većinu godine, a snježni smetovii nadvisuju kuće. Vasilisa Petrovna iz Ardenine priče bila je ružna djevojčica: tanka kao stabljika rogoza, dugih prstiju i pregolemih stopala. Ali djetetu su oči bile boje gvozda za ljetnje grmljavinske oluje, a široka usta slatka. "Znala je biti razborita kad poželi - i domišljata - do te mjere da bi njena porodica samo razmjenjivala poglede, posve zbunjene, kad god bi rekla razumu zbogom i utuvila si opet neku trknutu ideju u glavu."

Vasja je, odmalena, imala tajnu. Vidi i sluti štošta što ostali ne mogu. U kući u peći sjedio je domovoj - malen, zdepast i smeđ. Noću bi se išunjao da briše tanjire i da riba čađ. Ranije se znao prihvaćati i krpljenja, kad bi mu ga ljudi prepustili, a prije dolaska Vasjine pomajke ostavljali su mu i darove: zdjelicu mlijeka ili komadić hljeba. Vidi Vasja i vodjanoja, kralja rijeke, koji njenom bratu Kolji krade ulovljene ribe. Među drvećem u šumi živi čovjek od šiba, na stablo se često popne rusalka, tu je i poljevik i dvornik, u štali vazila koji je Vasju naučio razgovarati s konjima.

Sve to podsjeća na jednu davnu priču o odrpanoj djevojci koja je ujahala u Moskvu na visokom zelenku, očiju kao u labuđe djeve iz bajke. Kad je knez Ivan spazio tu djevojku, punih deset minuta je ostao nepomično da sjedi. Nakon godinu dana s njom se vjenčao. Kneginja je odbijala da kaže odakle je, ali služavke su pričale da umije da kroti životinje, snivati o budućnosti i prizivati kišu. Ta će kneginja roditi kćerku, Marinu. Vasja je posljednje Marinino dijete, čedo za koje je vrijedilo umrijeti.

Nakon Marinine smrti, Vasju, njezinu braću i stariju sestru odgajaće dadilja Dunja, a Dunja je puna skaski: o Žar-ptici, o Finistu, o Babi Jagi – i o Morozku, Mrazu, plavookom đavolu zime koji za mrzlih noći dolazi po duše na samrti. Mudrima valja strahovati od njega, a i brinuti sei za duhove ognjišta, staje i dvorišta koji štite nastambe ljudi. No Vasjina pomajka ne želi ni čuti za takve običaje: kao kći velikog kneza moskovskog udata protiv svoje volje u daleku Lesnaju Zemlju, Ana se oslanja na novog popa Konstantina, harizmatičnog propovjednika i slikara ikona, u nastojanju da odvrati seljane od starih navika i izvede ih na put bogobojaznosti. Ali kako briga za domaće duhove jenjava, tako se prijetnja domu povećava; urod podbacuje, drvo u peći brže izgara dok slabije grije, a na rubu šume budi se strašna sila koja bi inače prespavala zimu.

Ovo je prepričanih tek nekoliko prvih stranica "Medvjeda i Slavuja", debitantskog romana Ketrin  Arden. Dalju radnju romana treba da otkrijete sami, ne samo zato što ne treba potpuno otkriti radnju romana, nego i zato što Teksašanka Ketrin Arden zaista jako dobro pripovijeda ruske skaske.

Semberija INFO/Pripremila M. Rešidović