ŠKOLA NOVINARSTVA - MARIJA STEVANOVIĆ: Šta nam ovo mlade steže, da l’ su krive nove mreže? :: Semberija INFO ::

 

ŠKOLA NOVINARSTVA - MARIJA STEVANOVIĆ: Šta nam ovo mlade steže, da l’ su krive nove mreže?



Šta nam ovo mlade steže, da l’ su krive nove mreže?

U surovoj današnjici, koju ne možemo zamisliti bez medijske pažnje i društvenih mreža, dvadeset prvi vijek nas često uvodi u salon ,,krivih ogledala“, gdje je sve ukucano u račun i izdraženo u cijeni života. Za to vrijeme, plaćamo zastrašujuće račune za sve loše stvari koje se dešavaju, a za koje nismo krivi. Đavolji kostur, u koji nas pretvaraju ekrani i moderna tehnologija, odavno se probudio i kako vrijeme odmiče, pretvara se u pravo ,,čudovište“, koje će nas upropastiti i uništiti. 

U takvim okolnostima, da li se čovjek ponekad zapita, šta je važnije – novi ,,selfi“ koji ćemo objaviti na Instagramu, ili pak ono što osjećamo u srcu? Uvijek se želimo svojim takozvanim ,,prijateljima“ na internetu pohvaliti najnovijom odjećom, koju smo nedavno kupili. No, pokazujemo li im i onu staru odjeću koju nosimo već tri godine, ili možda podočnjake koje imamo zbog nespavanja i iscrpljenosti? Skoro svaki dan objavljujemo kako uživamo na planini, na jezeru ili nekom odmaralištu, ali da li obavijestimo prijatelje i kad plačemo, kad smo depresivni, anksiozni ili možda nesrećni?! Zaboravljamo jedno. Mi smo sve vrijeme nesrećni. Poput pravih i vrsnih glumaca, skrivamo se ispod maske laži i prevare s ciljem da na društvenim mrežama budemo prava ,,atrakcija“.

Moderne tehnologije, telefoni, laptopi, Instagram, Tiktok, video-igrice – nekoliko riječi na koje se svodi naš život u vatrometu današnjice. Živimo upravo u tom svijetu video-igrica, u kojima nema mjesta za one koji osjećaju. Zahvaljujući ,,novim mrežama“ učimo se lošim navikama, spremni smo na najveće zločine koje pripisujemo drugima, ali oni su zapravo poraz svakog pojedinca, poraz čitavog kolektiva. Mladi, nosioci stuba društva i države, zarobljeni su okovima i lancima u ambisu kojeg su stvorile društvene mreže. Kada mladi imaju svoje slobodno vrijeme, najčešće ga provode među četiri zida zagledani u ekran, koji ih pretvara u fosile. Postaju opterećeni lažnim životima koje drugi ljudi predstavljaju i postaju žrtve despresije i anksioznosti, koja može dovesti do ubistva, ili samoubistva. Mladi polako gube bliskost i ne insistiraju na odanosti – žive pod istim krovom, ali ipak svako sam za sebe. Najveći problem koji su društvene ,,nove“ mreže donijele jeste što se nasilje zanemaruje, a poteškoće u realnom svijetu ne primjećuju. Mladi u takvim situacijama počinju da se osjećaju beskorisno. Ne mogu da se suoče sa stvarnošću koja je sama po sebi surova. Prepušteni su sami sebi i postaju nesrećni. Istina je – postoje različiti lijekovi za njihov oporavak, ali prvi korak koji vodi ka tome jeste: SMANjITI AKTIVNOST NA DRUŠTVENIM MREŽAMA I SHVATITI DA SU SADRŽAJI KOJI SE PLASIRAJU LAŽ!

Mlada sam pjesnikinja, koja već nekoliko godina pokušava ispoljiti svoj dar za pisanje, ali ne uspijevam u tome onako i onoliko koliko bih željela. Digitalni svijet je u tolikoj mjeri zavladao ljudima, tako da više mladi nisu zainteresovani za pisanu riječ i knjige. Čini se kao da se grijanje svijeta  isključilo i da je nastala paraliza duha. Dvadeset prvi vijek polako postaje provalija odakle nema povratka. 

Međutim, oporavak je i te kako moguć. U ovoj mladoj osobi i dalje ostaje da čuči onaj vječni optimista koji čvrsto vjeruje da budućnost ostaje na nama samima i da samo mi jedini u mogućnosti da je krojimo. Onoliko koliko izgradimo sebe je onoliko koliko vrijedimo. Mi smo najvažniji ambasadori svoje ličnosti i svoje države, u kojoj smo rođeni. Ne dozvolimo da nas neko ubijedi u suprotno. Cijenimo i ponosno prigrlimo ono što su nam naši preci ostavili u amanet, a telefone i društvene mreže otjerajmo daleko od sebe, u neku drugu dimenziju. Stoga, moramo se probuditi i djelovati, jer su promjene krila za velika djela. Budimo dobri glumci na pozornici među publikom, ali u stvarnosti, kad skinemo maske i ,,razvedemo“ se od Instagrama, budimo dobri ljudi koji podstiču, prevaspitavaju i ohrabruju. Budimo ljudi koji diktiraju nova pravila sistema, oni koji zaista vjeruju u promjene i sami grade svoju budućnost.

Ime (očevo ime) i prezime autora: Marija (Srećko) Stevanović
Razred: treći
Škola: JU Gimnazija ,,Filip Višnjić“, Bijeljina
Mentor: Radmila Marić, profesor srpskog jezika i književnosti



Biografija: Ja, Marija Stevanović, učenica sam trećeg razreda Gimnazije ,,Filip Višnjić“ u Bijeljini. Prethodna dva razreda sam završila odličnim prosjekom 5,00 i opravdala titulu vukovca koju nosim još iz osnovne škole, kao i đaka generacije. Cilj mi je da tako nastavim sada, u trećoj školskoj godini, kao i u četvrtoj. Pored marljivog rada, uloženog truda, volje i želje da se svaki predmet nauči detaljno i temeljno, učestvovala sam na brojnim takmičenjima i bila dio mnogih vannastavnih i vanškolskih aktivnosti. Školske 2021/2022. godine sam osvojila prvo mjesto na manifestaciji ,,Višnjićevi dani“, gdje sam se takmičila u kategoriji besjednika. Iste godine sam dobila priznanje od JU Gimnazija ,,Filip Višnjić“, za izuzetan doprinos u vannastavnim aktivnostima.  Školske 2022/2023. godine sam, takođe, osvojila ponovno prvo mjesto na manifestaciji ,,Višnjićevi dani“, takmičeći se  u kategoriji besjednika. Iste godine sam osvojila prvo mjesto i na literarnom konkursu povodom Višnjićevih dana. U drugom razredu srednje škole sam, takođe, učestvovala na Školskom takmičenju iz srpskog jezika, gdje sam osvojila drugo mjesto, zatim na Regionalnom takmičenju, gdje sam, takođe, zauzela drugo mjesto, te sam se plasirala na Republičko takmičelje na kojem se ostvarila peto mjesto. Tokom drugog razreda sam osvojila i pohvalu za ulazak u uži izbog na literarnom konkursu koji je raspisao Filološki fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. Tokom trećeg razreda, koji trenutno pohađam, osvojila sam drugo mjesto na literarnom konkursu ,,Umetniku u čast“, koji je raspisala XIV  beogradska gimnazija. Pored svega toga, tokom čitavog dosadašnjeg srednjoškolskog obrazovanja sam bila član debatnog kluba, literarne, likovne, lingvističke, informatičke sekcije, kao i sekcije iz fizike, što sam i trenutno. Vrijedno radim na svim manifestacijama koje moja škola organizuje i zalažem se maksimalno.  
Lične osobine: vrijedna, komunikativna, dobar timski igrač, organizovana, ambiciozna, odgovorna, posjedujem sposobnost za brzo kucanje, odlično poznavanje engleskog jezika, pisac sa objavljenom zbirkom pjesama i kratkih priča, hobiji: recitovanje, slikanje i besjedništvo.