Poljoprivrednici siti držanja lekcija
Izvor: Grad Bijeljina
Ministar Savo Minić, kao dobar pravnik, očitao je kompletnoj javnosti vrlo jasnu školsku lekciju o tome kako poljoprivrednici treba da se orijentišu ka tržišnoj ekonomiji da bi bili konkurentniji. Kao i obično u školi, sve djeluje jednostavno i jasno, ali u praksi je stanje mnogo složenije. Minić kao da ne zna da nije ministar u Švajcarskoj, nego u Republici Srpskoj, gdje poljoprivredna proizvodnja ne može podmiriti ni sopstvene potrebe, što bi trebalo da joj bude glavni cilj, a kamoli još i da bude izvozno orijentisana.
- Zbog loše spoljnotrgovinske politike i male ili nepostojeće zaštite domaće proizvodnje naši proizvođači nisu konkurentni ni na sopstvenom tržištu, a kamoli na inostranom, a smatram da nam je samodovoljnost realniji i ispravniji cilj, od težnje ka nekoj izvoznoj politici. S druge strane, ministar tako bezbrižno savjetuje poljoprivrednike da se ne oslanjaju na državne podsticaj, već da se okrenu modernizaciji poljoprivredne proizvodnje. Zar mu nije poznato da razvijene zemlje ogromni dio svog budžeta ulažu upravo u poljoprivredu (čak i do polovine) dok kod nas ta ulaganja nisu ni na nivou zakonski propisanih 6%. Nikakva pohvala nije ni činjenica da Vlada Republike Srpske u poljoprivredu ulaže više nego u druge grane privrede, jer druge grane privrede u Republici Srpskoj više gotovo da i nemamo. Sve što je nekada radilo je ili pred kolapsom ili u stečaju. Dakle, taj podatak ne govori koliko su ulaganja u poljoprivredu velika, nego koliko su sva ostala ulaganja minimalna ili nikakva i nema potrebe da nam se baca prašina u oči, kada svi dobro vidimo da najveći dio novca poreskih obveznika odlazi na servisiranje finansijskih zaduženja u koja sve brže tonemo zahvaljujući istoj toj SNSD-ovoj Vladi koju ministar Minić tako lijepo hvali - bio je oštar Sreten Vučković iz gradskog odjeljenja za poljoprivredu.
- Znaju poljoprivrednici da je lakše i pametnije raditi tehnološki naprednijim mašinama, ali odakle im novac za to? Svaki proizvođač se modernizuje u skladu sa svojim mogućnostima i nije niko potreban da im to pojašnjava. Potrebna im je jaka, kontinuirana i ravnopravno ukazana podrška, kako bi svi simultano napredovali i jačali. Nažalost, dokle god imamo predsjednike asocijacija poljoprivrednih proizvođača, poput Stojana Marinkovića, koji se ne bore za prava svih, nego samo za svoj položaj i koji mešetare sa predstavnicima vlasti umjesto da od njih izdejstvuju što bolje uslove za ljude koje predstavljaju, nikada neće biti bolje. Mali broj takvih će da napreduje i jača, a svi ostali proizvođači će da grcaju i da se gase - zaključio je Vučković.
Osvrćući se na paušalne izjave o afričkoj kugi svinja, Vučković je rekao da je Grad u borbu protiv ove pošasti uložio preko pola miliona konvertibilnih maraka, dok je agrarni budžet Grada u prošloj i pretprošloj godini iznosio po oko 3,5 do 4 miliona KM, odnoso, oko pet procenata gradskog budžeta. Kada bi Vlada slijedila taj primjer i uložila procentualno jednak dio budžeta, poljoprivreda Srpske bi dobila oko 300 miliona KM, o čemu poljoprivrednici trenutno mogu samo da sanjaju.
Ministar Savo Minić, kao dobar pravnik, očitao je kompletnoj javnosti vrlo jasnu školsku lekciju o tome kako poljoprivrednici treba da se orijentišu ka tržišnoj ekonomiji da bi bili konkurentniji. Kao i obično u školi, sve djeluje jednostavno i jasno, ali u praksi je stanje mnogo složenije. Minić kao da ne zna da nije ministar u Švajcarskoj, nego u Republici Srpskoj, gdje poljoprivredna proizvodnja ne može podmiriti ni sopstvene potrebe, što bi trebalo da joj bude glavni cilj, a kamoli još i da bude izvozno orijentisana.
- Zbog loše spoljnotrgovinske politike i male ili nepostojeće zaštite domaće proizvodnje naši proizvođači nisu konkurentni ni na sopstvenom tržištu, a kamoli na inostranom, a smatram da nam je samodovoljnost realniji i ispravniji cilj, od težnje ka nekoj izvoznoj politici. S druge strane, ministar tako bezbrižno savjetuje poljoprivrednike da se ne oslanjaju na državne podsticaj, već da se okrenu modernizaciji poljoprivredne proizvodnje. Zar mu nije poznato da razvijene zemlje ogromni dio svog budžeta ulažu upravo u poljoprivredu (čak i do polovine) dok kod nas ta ulaganja nisu ni na nivou zakonski propisanih 6%. Nikakva pohvala nije ni činjenica da Vlada Republike Srpske u poljoprivredu ulaže više nego u druge grane privrede, jer druge grane privrede u Republici Srpskoj više gotovo da i nemamo. Sve što je nekada radilo je ili pred kolapsom ili u stečaju. Dakle, taj podatak ne govori koliko su ulaganja u poljoprivredu velika, nego koliko su sva ostala ulaganja minimalna ili nikakva i nema potrebe da nam se baca prašina u oči, kada svi dobro vidimo da najveći dio novca poreskih obveznika odlazi na servisiranje finansijskih zaduženja u koja sve brže tonemo zahvaljujući istoj toj SNSD-ovoj Vladi koju ministar Minić tako lijepo hvali - bio je oštar Sreten Vučković iz gradskog odjeljenja za poljoprivredu.
- Znaju poljoprivrednici da je lakše i pametnije raditi tehnološki naprednijim mašinama, ali odakle im novac za to? Svaki proizvođač se modernizuje u skladu sa svojim mogućnostima i nije niko potreban da im to pojašnjava. Potrebna im je jaka, kontinuirana i ravnopravno ukazana podrška, kako bi svi simultano napredovali i jačali. Nažalost, dokle god imamo predsjednike asocijacija poljoprivrednih proizvođača, poput Stojana Marinkovića, koji se ne bore za prava svih, nego samo za svoj položaj i koji mešetare sa predstavnicima vlasti umjesto da od njih izdejstvuju što bolje uslove za ljude koje predstavljaju, nikada neće biti bolje. Mali broj takvih će da napreduje i jača, a svi ostali proizvođači će da grcaju i da se gase - zaključio je Vučković.
Osvrćući se na paušalne izjave o afričkoj kugi svinja, Vučković je rekao da je Grad u borbu protiv ove pošasti uložio preko pola miliona konvertibilnih maraka, dok je agrarni budžet Grada u prošloj i pretprošloj godini iznosio po oko 3,5 do 4 miliona KM, odnoso, oko pet procenata gradskog budžeta. Kada bi Vlada slijedila taj primjer i uložila procentualno jednak dio budžeta, poljoprivreda Srpske bi dobila oko 300 miliona KM, o čemu poljoprivrednici trenutno mogu samo da sanjaju.