Maj 1992. Smrad rata se širio. Svi su to predosjećali, ali niko nije mogao ni da usni da milosti neće biti ni za tek rođene bebe. Da će se "moćnici" svijeta praviti da ne vide nemoćne ručice i sićušna pluća kako vape za kiseonikom koji nije stigao na vrijeme - malena srca su stala, ali se narod podigao. Vojnici su krenuli, sa njima i piloti. Svi su vidjeli jedan cilj i čuli jednu naredbu: "Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio i kozja staza. Neću da djeca umiru!"

Tom naredbom, koju je tadašnji komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske general Momir Talić izdao komandantu taktičke grupe jedan Novici Simiću, počela je istorijska operacija pod nazivom "Koridor 92". Operacija koja je veoma brzo u narodu preimenovana u "Koridor života".

Riječ je o najčistijoj vojnoj akciji u Odbrambeno-otadžbinskom ratu za koju su okidač bili prvi masovni zločini nad srpskim civilima u Posavini i smrt 12 beba u banjalučkom porodilištu zbog nedostatka kiseonika. Tada se znalo da se mora krenuti u proboj puta ka Srbiji, a vojska je vođena željom i vjerom da će vratiti Posavinu, koju su hrvatske snage prisvajale.

Akcijom bez ijedne mrlje, s ponosom i uz gubitke, oslobođeni su Modriča, Odžak, Derventa i Brod. Proboj puta ka Srbiji, u koji se krenulo i ranije nego što je prvobitno planirano, je počeo u sedam ujutru 24. juna. Uz borce, na putu ka slobodi koji je, na iznenađenje čak i neprijatelja, glavnim dijelom vodio preko Trebave, veliku ulogu su odigrale policija i avijacija.

VIŠE NA  glassrpske.com