PISMO KAO BITNO OBILjEŽJE NAŠEG NACIONALNOG IDENTITETA


Dan slovenske pismenosti i kulture u većini slovenskih zemalja (Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Ukrajini, Crnoj Gori) obilježava se 24. maja u znak podsjećanja na značajan datum kada su  863. godine svetitelji Ćirilo i Metodije, na poziv kneza Rastislava, krenuli u Moravsku da među zapadnim Slovenima šire hrišćanstvo i pismenost. Tim povodom Gradski odbor Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva „Prosvjeta“ u Bijeljini nekoliko posljednjih godina u svoj program rada za maj uključuje i organizovanje Dana ćirilice da bi ukazao na sve izraženije ugrožavanje ćiriličkog pisma i na mjere koje bi trebalo preduzimati da se ono zaustavi.
    
Iz poznatih razloga, ove godine ne može se računati ni na kakvo masovnije okupljanje građana, pa se Gradski odbor odlučio na kraće pismeno obraćanje javnosti.        
                                                                                       
1. Do dolaska učenih grčkih misionara Ćirila i Metodija u Moravsku, Sloveni nisu imali svoje pismo, niti pisanu književnost na svome jeziku. Stoga su Solunska braća prije polaska u veliku misiju sačinili prvu slovensku azbuku – glagoljicu od 38 slova i preveli neophodne crkvene knjige sa grčkog na slovenski jezik da bi širenje hrišćanstva i opismenjavanje moravskih Slovena učinili što plodotvornijim. 

Poslije smrti Ćirilove (869) i Metodijeve (885), zbog sve većeg otpora franačkog sveštenstva širenju hrišćanstva na slovenskom jeziku, učenici i nastavljači djela Ćirila i Metodija povukli su se u Makedoniju i Bugarsku. Neko od njihovih učenika (Kliment Ohridski, Naum Ohridski ili Konstantin Preslavski) sastavio je novo, jednostavnije pismo - ćirilicu. Srbi su još u to davno vrijeme ćirilicu prihvatili kao svoje pismo, koje je, uz razumljive reforme, vijekovima bilo a i danas je srpsko službeno pismo.

Prvi sredonjovjekovni spisi pisani ćirilicom potiču iz XII vijeka, a među njima je, svakako, najpoznatije Miroslavljevo jevanđelje. Osnivač  samostalne srpske pravoslavne crkve, Sveti Sava, poslije prenošenja moštiju svoga oca Nemanje iz Hilandara u Studenicu, „prvi put u srpskim hramovima uvodi ćirilske napise na freskama“ a on je i začetnik srpske pisane književnosti, pošto je u prvoj deceniji XIII vijeka (1210) ćiriličkim pismom napisao prvu biografiju (Žitije svetog Simeona) na staroslovenskom jeziku srpske redakcije.     
                                                  
2. Uprkos činjenici što je ćiriličko pismo u svojoj dugoj istoriji  preživjelo nekoliko zabrana od strane neprijatelja srpskog naroda, krajem XX i u prvim decenijama XXI vijeka došlo je ponovo do njegovog ozbiljnog ugrožavanja. Pod uticajem globalizacije, otpočelo je potiskivanje ćirilice  perfidnijim metodama: tvrdnjama da je latinica praktičnije pismo, da je ono mnogo pogodnije za savremenu komunikaciju putem društvenih mreža, da se njime služi ogroman broj stanovnika planete Zemlje itd. Međutim, ni jedan od tih navoda nije održiv, jer ćiriličko pismo zadovoljava sve kriterijume upotrebe i u najmodernijoj komunikacijskoj tehnologiji.

No, problem zamjene ćirlice latinicom nije toliko u moći stranog faktora koliko u neodgovornosti nas Srba koji  olako prihvatmo tuđe, a odričemo se svoga. Latinica jeste kod nas dugo u upotrebi, ali ona nije srpsko pismo. Mada je u Srbiji i u Republici Srpskoj ćirilica službeno pismo, u praktičnoj upotrebi latinica ima aposlutnu prevlast. U to se lako uvjeriti ako se pogledaju nazivi firmi u bilo kom većem naselju u Srbiji i Republici Srpskoj, a slična je situacija i u pogledu zastupljenosti latiničkog pisma u novnskim ustanovama i izdavačkim kućama.

3. Prošle godine je za Dan ćirilice SPKD „Prosvjeta“, u saradnji sa Tehničkom školom „Mihailo Pupin“ u Bijeljini, u jednom dijelu našeg grada organizovala popisivanje firmi čiji su nazivi ispisani ćirilocom. Po obavljenom poslu, dobili smo porazne rezultate. U ulicama koje su sa tom namjerom pregledane ustanovljeno je da je ćirilicom ispisane nazive imalo samo 25 firmi. Na svečanosti organizovanoj prošle godine na Dan ćirilice učenici Tehničke škole su prisutnima uspješno prezentovali rezultate svoga istraživanja, a SPKD „Prosvjeta“ je vlasnicima firmi u znak zahvalnosti dodijelila priznanja. Prisutni vlasnici firmi bili su oduševljeni zbog javne pohvale za čuvanje našeg pisma. Stoga aktivnosti na prikupljanju podataka o tome koliko se u našem gradu poštuju zakonske odredbe o upotrebi ćirilice kao službenog pisma treba nastaviti čim se za to steknu uslovi.

4. Jedan od najvažnijih zadatka srpskog naroda  je da čuva svoj jezik i svoje pismo. Bez obzira na sve složeniju situaciju u pogledu položaja našeg pisma uvjereni smo da u našem narodu ima dovoljno  umnih ljudi koji nikada neće pristati da se odreknu svoga pisma na kome su napisani brojni vrijedni spomenici kulture koji nas čine prepoznatljivim u kulturnoj zajednici evropskih naroda. Nas Srbe, kao i druge male narode, u civilizovnom svijetu mogu održati samo prave i trajne vrijednosti a to su: pravoslavna vjera, srpski jezik i ćiriličko pismo'', navedeno je u saopštenju za javnost Gradskog odbora SPKD ,,Prosvjeta" Bijeljina.