Branka Stevanović, v.d. direktor OŠ Dositej Obradović, Suvo Polje: Koliko mi djeci danas pružimo, toliko će nam oni sutra vratiti :: Semberija INFO ::

 

Branka Stevanović, v.d. direktor OŠ Dositej Obradović, Suvo Polje: Koliko mi djeci danas pružimo, toliko će nam oni sutra vratiti


Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
- Ljudi se trude da u mnogo čemu uspiju. To je u ljudskoj naravi. Ipak, ne bi se smjelo nikada, ni u ne znam kakvim okolnostima života i profesije, zaboraviti kako je najvažnije postati dobar čovjek. Slomljena noga može za neko vrijeme ili trajno onemogućiti sportisti da trenira i nastupa, bilo kakva bolest može svakog uspješnog čovjeka onemogućiti da i dalje radi u svojoj struci. Ipak, život teče dalje i život ima smisla ako svaki takav nosi u sebi ostvarenje: da je postao čovjekom u punom smislu riječi, da je čovjek poštene riječi, da je osoba spremna darivati druge. Tada je u životu još sve otvoreno da se ostvari osnovno i jedino potpuno vrijedno zvanje biti čovjek. Moj najveći uspjeh je sin Mihailo, moja porodica, prijatelji i uopšte ljudi koji me podržavaju i koje ja podržavam. Profesionalno, svojim uspjehom smatram zadovoljstvo profesijom kojom se bavim.


 
Koja je to profesija kojom ste u mladosti željeli da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
- Zanimanje kojem sam se kao mala divila i koje je privlačilo moju pažnju je voditelj TV dnevnika. To je bilo vrijeme jednog ili dva programa, kada su se novinari smatrali intelektualnom elitom, a svaka izgovorena ili napisana riječ imala veliki značaj. Perfektna dikcija, prefinjeni maniri, svedena gestikulacija činili su voditelje mojim uzorima. Kasnije, u meni se budio poseban interes za ljude i njihovo ponašanje, a sa tim i potreba da ih razumijem. Psihologija mi se učinila zanimljivom profesijom, čijim bih proučavanjem naučila mnoge stvari o sebi, o drugima i ljudskom ponašanju uopšte. Na kraju sam izabrala poziv prosvjetnog radnika, za koje su, između ostalog, potrebne vještine i kvaliteti koji krase jednog psihologa, ali i voditelja. Biti prosvjetni radnik je, po mom mišljenju, jedno od najizazovnijih, najljepših, ali i najodgovornijih zanimanja. Pred nama su mladi ljudi koje treba oblikovati i usmjeriti na pravi put. Zbog toga, prosvjetni radnik treba da bude model ponašanja svojim učenicima, da razvijamo i kod sebe i kod drugih racionalnu, ali više emocionalnu i duhovnu inteligenciju. Svjetlost, istina, ljepota i dobrota suštinske su vrijednosti svetosavske i sveukupne prosvjete.
 
Koja knjiga, film ili predstava su na vas ostavili najjači utisak posljednjih godina?
- Za mene je neprevaziđena klasična ruska književnost. Poseban utisak na mene je ostavio roman ,,Idiot’’, gdje je Dostojevski glavnog junaka prikazao kao idealnog čovjeka, apsolutno divno biće, čovjeka čija dobrota i čovječnost nisu sa ovog svijeta, gdje takav čovjek postaje društveni idiot, žrtva konteksta u kojem živi i ljudi sa kojima dolazi u dodir. Rado čitam srpsku književnost dvadesetog vijeka, a poseban utisak, pored romana ,,Na Drini ćuprija’’ i, uopšte, svih djela našeg nobelovca, na mane je ostavio roman Dobrice Ćosića ,,Vrijeme smrti’’. U posljednje vrijeme, pored stručne literature, rado čitam djela savremene svjetske književnosti. Od filmova, najjači utisak na mene je ostavio film ,,Sibirski berberin’’, Nikite Mihalkova, a od pozorišnih predstava ,,Dama sa kamelijama’’.
 
Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
- Najveći dio svog slobodnog vremena provodim u društvu porodice i prijatelja, što mi pričinjava posebno zadovoljstvo.  Dio tog vremena koristim za čitanje, ali i za neki oblik sportske rekreacije, kao što su grupni aerobni treninzi ili odlazak u teretanu.
 
Šta bi po vašem mišljenju trebalo unaprijediti u Bijeljini?
- Uvijek ima prostora da se nešto unaprijedi, da se danas učini boljim nego juče, da zajedno stvaramo kvalitetniji život svih nas. Neophodno je unaprijediti kvalitet života u svakom segmentu, infrastrukturni projekti, pomoć poljoprivrednicima, uređenje grada i sela, unaprijediti reciklažu otpada zbog zaštite životne sredine, ali i zbog smanjenja troškova deponovanja otpada, da se nađe rješenje za zagađenje vazduha, gasifikacijom ili na neki drugi način. Posebno bih se osvrnula na unapređenje u oblasti obrazovanja, jer je važno da svi zajedno djecu naučimo da je znanje najveći kapital. Naša obaveza mora postati konstantna podrška djece i mladih, jer koliko mi njima danas pružimo, toliko će oni nama vratiti sutra. Djeca i mladi moraju imati bolje uslove u kojima bi kroz formalno i neformalno obrazovanje, sportske aktivnosti i socijalizaciju u zdravom okruženju formirati u zdrave ličnosti, a koje će sigurno jednog dana svoje ambicije usmjeriti na razvoj grada u kojem žive.
 
Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
- U društvu, kao i ujednoj državi, regiji ili gradu, sve počinje od pojedinca, voljnog da radi na sebi i da svoj maksimum. Tako da u budućnosti vidim građane Semberije koji su odgovorni prema sebi, ljudima oko sebe i svemu što nas okružuje, mjesto gdje se kolektivni interes stavlja ispred ličnog i kao takvi učiniće Semberiju boljim mjestom za život. Bijeljinu u budućnosti vidim kao grad mladosti i prosperiteta, gdje će mladi vidjeti priliku za opstanak i razvijanje svojih potencijala, grad sa više zelenih površina, čistog nezagađenog vazduha, bolje opremljenih škola, igrališta i parkova.

Semberske novine - Semberija info