Miko Dubajić iz Amajlija: Mašinski inžinjer u poljoprivredi
-Od poljoprivrede se može dobro živjeti, ali se mora dobro zapeti i mnogo raditi. Još da su neke stvari uređene, kao što nisu, bilo bi daleko bolje za sve nas, prvo u Semberiji pa onda dalje, kaže Miko Dubajić (1987) iz Amajlija.
Kao mašinski inžinjer, nakon diplomiranja u Novom Sadu, vratio se na porodično imanje i uspješno se bavi poljoprivredom, ratarstvom i stočarstvom. Oženjen je suprugom Aleksandrom koja završava pravni fakultet i, ekipa "Semberskih novina" se uvjerila, pravi odlične kolače.
Na porodičnom imanju u Amajlijama rade svi ukućani, računajući i Mikine roditelje, majku i oca, a po potrebi se angažuje i sezonska radna snaga. Obrađuju 80 hektara poljoprivrednog zemljišta, a uzgajaju trenutno 160 grla stoke, krava muzara, bikova i teladi. Miko kaže da se uz velike napore sve postiže, ali je zadovoljan rezultatima.
-Međutim, zbog aktuelne situacije, sve teže je naći sezonske radnike, ali mi rješenje za taj problem vidimo u modernizaciji proizvodnje i nabavci nove, djelotvornije mehanizacije, ističe Dubajić, dok se penje u novonabavljeni kombajn Claas Lexion. To je drugi kombajn na ovom gazdinstvu koje iz godine u godinu napreduje i širi se.
-Pokrenuli smo i otkup mlijeka jer želimo biti prva ruka, proizvođači i isporučioci koji garantuju kvalitet, ali tražimo i fer uslove. To smo postigli i mogu reći da smo napravili pravi potez sa otkupom i plasmanom mlijeka. Nadam se da će i planovi za budućnost uroditi takvim plodom, kaže za "Semberske novine" Miko Dubajić.
Pominje i probleme koje prate rad u poljoprivredi. Kaže da za farmu koja se razvija treba sve više obradivih površina, a osim vlastitih parcela, Dubajić obrađuje i zemljište koje uzima u zakup.
-Od državne zemlje ne obrađujem ništa, nikako da dobijem pravo na koncesiju. Ovo što plaćam, plaćam tri do deset puta više nego što plaćaju oni koji dobiju koncesiju. Ipak, izdržava se, ali je problem usitnjenosti parcela. Obrađujem pedesetak parcela i, vjerujte, zapisujem gdje se koja nalazi. Osim toga, veliki je gubitak vremena u obradi parcela koje su udaljene jedna od druge i više od deset kilometara, zaključuje naš sagovornik, dodavši da uvijek radi u skladu sa postojećim stanjem, ne želi se previše žaliti, a rješenja traži u hodu.
-Svoju mehanizaciju ja održavam i popravljam. Nije da ne vjerujem drugim majstorima, ali ovako je brže, a za kvalitet lično garantujem, veli kroz osmijeh ovaj zadovoljni, vrijedni mladi čovjek, ispunjen voljom, znanjem, snagom i planovima za budućnost.
Semberske novine/Semberija INFO/E.Musli
Kao mašinski inžinjer, nakon diplomiranja u Novom Sadu, vratio se na porodično imanje i uspješno se bavi poljoprivredom, ratarstvom i stočarstvom. Oženjen je suprugom Aleksandrom koja završava pravni fakultet i, ekipa "Semberskih novina" se uvjerila, pravi odlične kolače.
Na porodičnom imanju u Amajlijama rade svi ukućani, računajući i Mikine roditelje, majku i oca, a po potrebi se angažuje i sezonska radna snaga. Obrađuju 80 hektara poljoprivrednog zemljišta, a uzgajaju trenutno 160 grla stoke, krava muzara, bikova i teladi. Miko kaže da se uz velike napore sve postiže, ali je zadovoljan rezultatima.
-Međutim, zbog aktuelne situacije, sve teže je naći sezonske radnike, ali mi rješenje za taj problem vidimo u modernizaciji proizvodnje i nabavci nove, djelotvornije mehanizacije, ističe Dubajić, dok se penje u novonabavljeni kombajn Claas Lexion. To je drugi kombajn na ovom gazdinstvu koje iz godine u godinu napreduje i širi se.
-Pokrenuli smo i otkup mlijeka jer želimo biti prva ruka, proizvođači i isporučioci koji garantuju kvalitet, ali tražimo i fer uslove. To smo postigli i mogu reći da smo napravili pravi potez sa otkupom i plasmanom mlijeka. Nadam se da će i planovi za budućnost uroditi takvim plodom, kaže za "Semberske novine" Miko Dubajić.
Pominje i probleme koje prate rad u poljoprivredi. Kaže da za farmu koja se razvija treba sve više obradivih površina, a osim vlastitih parcela, Dubajić obrađuje i zemljište koje uzima u zakup.
-Od državne zemlje ne obrađujem ništa, nikako da dobijem pravo na koncesiju. Ovo što plaćam, plaćam tri do deset puta više nego što plaćaju oni koji dobiju koncesiju. Ipak, izdržava se, ali je problem usitnjenosti parcela. Obrađujem pedesetak parcela i, vjerujte, zapisujem gdje se koja nalazi. Osim toga, veliki je gubitak vremena u obradi parcela koje su udaljene jedna od druge i više od deset kilometara, zaključuje naš sagovornik, dodavši da uvijek radi u skladu sa postojećim stanjem, ne želi se previše žaliti, a rješenja traži u hodu.
-Svoju mehanizaciju ja održavam i popravljam. Nije da ne vjerujem drugim majstorima, ali ovako je brže, a za kvalitet lično garantujem, veli kroz osmijeh ovaj zadovoljni, vrijedni mladi čovjek, ispunjen voljom, znanjem, snagom i planovima za budućnost.
Semberske novine/Semberija INFO/E.Musli
