BILjANA VUJANOVIĆ, ZNANjE IZ LONDONA PRIMJENjUJE KOD NAS :: Semberija INFO ::

 

BILjANA VUJANOVIĆ, ZNANjE IZ LONDONA PRIMJENjUJE KOD NAS


Biljana Vujanović, rođena Tuzlanka, nakon rata u Bijeljini je završila osnovnu i  srednju – Poljoprivredno – medicinsku školu – smjer farmaceutski tehničar. U Beogradu je, kako kaže, u roku završila Farmaceutski fakultet. Nakon toga se vratila u Bijeljinu i četiri godine je radila u „Blagoleksu“. U međuvremenu je počela honorarno raditi i kao profesor stručnih predmeta u Poljoprivredno – medicinskoj školi. U međuvremenu je počela raditi u sarajevskom „Bosnalijeku“, gdje radi već sedam godina kao medicinski predstavnik. U pitanju je rad na terenu, obilazak ljekara i farmaceuta, kako Biljana kaže, uspostavljanje direktnog kontakta između lijeka i zdravstvenog radnika.

-Ništa lično ja ne prodajem. Moj posao je da objasnim kako lijek funkcioniše, koje su prednosti i nedostaci određenog lijeka, zašto baš taj lijek treba da bude propisan pacijentu, koje su indikacije, kontraindikacije i neželjeni efekti. To je svojevrsna poveznica između lijeka i zdravstvenog radnika. Procijenjeno je da imam dobre prezentacijske vještine, tako da često za „Bosnalijek“ radim  određene prezentacije, radionice i work šopove.  To su svojevrsne mini – edukacije, da bi se zdravstvenim radnicima prenijeli neki noviteti sa svjetskog nivoa. Nažalost, naši zdravstveni radnici nemaju dovoljno novca da bi posjećivali svjetske kongrese. Mi, kao velika kompanija, plaćamo prisustva na kongresima i podatke koje tamo dobijemo prenosimo na zdravstvene radnike“.

Kada je u novembru 2017. godine konkurisala za stipendiju „Čivning“, koju Britanska vlada daje kao svojevrsnu pomoć  za nekih 160 siromašnih i zemalja u razvoju, Biljana nije znala da će ona biti među sretnicima kojima će ta stipendija biti i dodijeljena.

- Britanska vlada ovom stipendijom želi da pomogne siromašne zemlje. Ovaj program podrazumijeva edukaciju mladog kadra koji ima neke liderske karakteristike, koji je sposoban da pomalo mijenja neke stvari u društvu. Uslov je da se vratite u zemlju iz koje ste došli i da znanje prenesete na druge. Ima tu i razgovora i testova, tako da sam u julu znala da idem. Otišla sam u London u septembru, na Univerziteru koledž London, koji je rangiran kao treći univerzitet u Velikoj Britaniji, nakon Kembridža i Oksforda, a kao sedmi univerzitet farmacije u svijetu. Vrlo je prestižan. Izabrala sam program koji se zove – klinička farmacija. Klinička farmacija kod nas je još u povojima. Ima nas nekoliko u RS i BiH koji bismo voljeli time da se bavimo. Da li ćemo u tome uspjeti, vidjećemo”.
 


Život u Londonu
 

-London je predivan grad, nešto najljepše što mi se moglo dogoditi u životu. Grad je izuzetno skup za život. Sobica u studentskom domu, sa kupatilom, gdje kuhinju dijelite sa sedam do osam ljudi, košta vas oko 800 funti, pa i više, skoro oko 2.000 KM. To su ogromne cifre. Živjela sam sa troje stipendista iz Srbije u privatnom smještaju. Plaćali smo čak i manje nego što su to plaćali student u studentskom domu. Odlično smo se slagali. Artikli u supermarketu nisu skupi, možda su i jeftiniji nego kod nas. Higijena, kozmetika je jeftinija nego kod nas, skoro duplo. Struja, gas i voda su jeftiniji nego kod nas, ali su stanarine basnoslovno visoke. Mi smo, nas četvoro, stan plaćali 2.900 funti, oko 6.500 KM. Moja stipendija u Londonu je bila veća nego moja plata ovdje. Imali smo mogućnost da radimo 20 sati sedmično, ali, to zbog obaveza na fakultetu nisam koristila. Svaki slobodan  trenutak sam koristila da upoznam London i Englesku. Stipendija je pokrivala moje troškove. Izlaz u svaki klub se plaća nakon 22 sata naveče. Pivo je u Londonu šest funti. Studenti se dovijaju na razne načine i redovno smo izlazili. Ulaz u svaki muzej je besplatan i to je najveća prednost Londona. Jesu pokrali, kako neki kažu, cijeli svijet, ali vam sada daju mogućnost da brojna umjetnička djela i spomenike svjetske kulture i baštine vidite besplatno. Rijeke turista to svakodnevno obilaze i razgledaju. U Londonu imate besplatne biskopske predstave na otvorenom. Često imate besplatne koncerte. Oko 40 odsto površine Londona je prekriveno zelenilom. Puno izdvajaju  za održavanje parkova, cvijeća, zelenih površina. Parkovi se naveče zatvaraju i otvaraju ujutro oko sedam sati. Ljudi leže na travi i tamo je to normalno. London je multikulturalan grad. Oko 51 odsto se u Londonu pričaju svi drugi jezici, a 49 odsto engleski. U Londonu možete da budete ono što jeste i da vam niko zbog toga ne prigovara bilo šta.
 

Biljana kaže da je, nakon što joj je odobrena stipendija, sama morala da aplicira na određene fakultete i da sama pronađe smještaj u Londonu.

-Platili su mi kompletno jednogodišnje školovanje, master studij, koje nije bilo jeftino. Za nekoga ko nije u sastavu EU, godina školovanja na tom fakultetu iznosi 26.000 funti. Ovdje za taj novac možete kupiti stan. Imala sam besplatnu povratnu kartu, te manji iznos za neke osnovne potrepštine. Master studij je trajao punu godinu dana. Bio je veoma zahtjevan. Imala sam tri dana nedjeljno predavanja od devet do 17 sati popodne. Dva dana sedmično sam radila na klinici sa kliničkim farmaceutima i ljekarima. Imala sam četiri ispita, plus disertaciju. Svaki ispit se sastojao iz više cjelina, tako da je to bio konstantan rad i polaganje pojedinih cjelina. Njihov način radaje nešto drugačiji u odnosu na naš način školovanja. I ovdje imamo izuzetno nadarene i talentovane studente, ali oni tamo imaju sistem školovanja. Tamo se sistem poštuje, ljudi su željni znanja. Na kongresima svi dižu dva prsta i nešto pitaju. Kod nas je sramota da bilo šta pitaš. Sale na kongresima su dupke pune i svi su zainteresovani da nauče nešto novo”, zaključuje za portal Semberija info Biljana Vujanović.

portal Semberija INFO (Lj.Ljubojević)