DRAGAN TEŠIĆ, NAJBOLjI SPORTSKI NOVINAR U BIJELjINI
Dragan Tešić je u novinarstvu četvrt vijeka, a ,,zanat je počeo peći” u lokalnom listu ,,Semberske novine”. Radio je kao dopisnik ,,Blica’’, ,,Glasa Srpske’’, beogradskog ,,Sporta’’, bio sportski urednik prve privatne televizije u RS RTV ,,PiM’’, sarađivao sa ,,SOS” kanalom, a trenutno radi kao saradnik Radija RS, ,,Dnevnog avaza” i portala ,,Dešavanja u Bijeljini”.
Kada prijedlog za nagradu dobijete od samih sportista, onih o kojima pišete, a pri tom se ta nagrada već godinama ne dodjeljuje u Bijeljini, onda ona ima posebnu težinu. Istina je da nije teško biti dobar sportski novinar kada radite u sredini koja ima vrhunski sport. Bijeljina je to u 2019. godini i bila i ovo priznanje posvećujem sportistima Bijeljine, bez kojih bi moj rad bio minoran. Ovo mi je samo stimulans da nastavim istim tempom“, kaže Tešić i dodaje da ,,biti sportski novinar znači skoro svaki dan provoditi na sportskim terenima, pratiti dešavanja, zapostaviti mnoge privatne obaveze, ali i upoznati mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi, što sportisti svakako i jesu’’.
-Presudnu ulogu u mom opredjeljenju da se bavim sportskim novinarstvom odigrao je čovjek od koga sam mnogo naučio, a riječ je o, takođe, dugogodišnjem sportskom novinaru Todoru Nikoliću. U meni je probudio taj sportski duh, tako da sam ostao u sportskom novinarstvu i ne žalim se. Prelijep je ovo posao, posebno ako ga volite kao ja. Brojna putovanja - Turska, Grčka, Bugarska, Austrija, Slovačka, Hrvatske, te zemlje u regionu, destinacije su koje bih teško posjetio da se ne bavim ovim poslom. Razgovori sa sportistima o kojima sam nekada samo maštao, Dragan Džajić, Ivica Osim, Vanja Grbić, Milko Đurovski, Refik Šabanadžović, Slađana Golić, Anđelija Arbutina, Vladimir Petrović Pižon, Dejan Tomašević, Predrag Danilović i brojni drugi, samo su neke od prednosti posla kojim se bavim. Ako bih morao da izdvojim nešto od svega ovoga, to je prenos utakmice iz Stare Zagore, 2016. godine, između fudbalskiih klubova ,,Radnik’’ i domaćeg sastava ,,Beroe’’, jer je to prvi ,,uživo’’ radio prenos utakmice - koju je neki bijeljinski klub ikada odigrao na međunarodnoj sceni”, prisjeća se Tešić.
On naglašava da je sport jedan od najvećih ambasadora jedne zemlje, posebno malih zemalja kao što je naša. Kao primjer navodi FK ,,Radnik’’ iz Bijeljine, koji je prošle godine igrao kvalifikacije za Ligu Evrope.
-Nakon dva meča protiv slovačkog ,,Spartaka’’, igrali su se produžeci i šutirali jedanaesterci. Taj period, od negdje 22,30, pa do ponoći, bio je jedini sportski događaj u Evropi koji se prenosio uživo. Mogu samo zamisliti koliko je Evropljana tada pratilo rezultat ,,tamo nekog’’ ,,Radnika’’ i po društvenim mrežama tražilo iz kog grada dolazi taj klub. To je bila definitivno najveća promocija Grada Bijeljina tokom prošle godine. Nažalost, to ponekad ostane nezapaženo, tako da se tome ne posvećuje dovoljna pažnja. Veoma brzo se zaborave uspjesi, prevlada ljudska zavist i ljubomora. Sve se brzo zaboravi. E, tu smo mi sportski novinari da ne dozvolimo da ovakve stvari odu u zaborav i to je neka moja osnovna misao vodilja bila u proteklom radu”, kaže Tešić. On ističe da veliku zahvalnost duguje urednicima, koji su ga, kako kaže, ,,trpili”, a posebnu zahvalnost odaje sportskoj redakciji Radija RS. Sa osmijehom kaže da je opštepoznato da su najveći lapsusi u novinarstvu vezani za sportske komentatore
-Najveći problem je lomljenje jezika, posebno sada kada je sve više igrača iz Afrike, Latinske Amerike…. Sad je tu internet, pa se može lako doći do podataka, ali ranije je to bilo mnogo teže. Od anegdota moram da ispričam jednu koja se desila prilikom radijskog prenosa utakmica Premijer lige BiH. Radili smo susret iz Ugljevika između ,,Rudara’’ i Širokog Brijega. Previdio sam početak susreta za pola sata, tako da sam u vrijeme kada je meč počeo, bio na izlazu iz Bijeljine, putujući u Ugljevik, koji je udaljen oko 20 kilometara. Pozvalisu me telefonom i uključili direktno u program. Ne ponosim se baš tim kako sam to uradio, ali rekao sam da se javljam sa stadiona u Ugljeviku, da je susret počeo, kakvo je vrijeme, ali da još nismo uspjeli dobiti sastave timova, zbog nekih tehničkih problema i odjavio sam se. Sreća, pa je tad bilo još osam prenosa u toku, tako da sam do ponovnog uključenja u program uspio stići na utakmicu”, kaže Tešić.
Bijeljinskoj javnosti on je poznat po uzrečici „nesmal“. To je semberski lokalizam, koji u prevodu znači „zamalo“ ili „umalo“ i koji Tešić često upotrebljava prilikom prenosa utakmica. Onima koji nisu sa ovih krajeva dugo je trebalo da shvate da li je „nesmal“ go, zaista go ili ne, ali shvatajući da utakmica ponese i one na tribina sa simpatijom reaguju na ovu uzrečicu. Tešićevi poslovni planovi i dalje su vezani za ovo zanimanje, a kako kaže, ,,kad bi ovaj prelijepi posao bio bolje plaćen, od njega bi se moglo i živjeti”.
Semberija info
Kada prijedlog za nagradu dobijete od samih sportista, onih o kojima pišete, a pri tom se ta nagrada već godinama ne dodjeljuje u Bijeljini, onda ona ima posebnu težinu. Istina je da nije teško biti dobar sportski novinar kada radite u sredini koja ima vrhunski sport. Bijeljina je to u 2019. godini i bila i ovo priznanje posvećujem sportistima Bijeljine, bez kojih bi moj rad bio minoran. Ovo mi je samo stimulans da nastavim istim tempom“, kaže Tešić i dodaje da ,,biti sportski novinar znači skoro svaki dan provoditi na sportskim terenima, pratiti dešavanja, zapostaviti mnoge privatne obaveze, ali i upoznati mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi, što sportisti svakako i jesu’’.
-Presudnu ulogu u mom opredjeljenju da se bavim sportskim novinarstvom odigrao je čovjek od koga sam mnogo naučio, a riječ je o, takođe, dugogodišnjem sportskom novinaru Todoru Nikoliću. U meni je probudio taj sportski duh, tako da sam ostao u sportskom novinarstvu i ne žalim se. Prelijep je ovo posao, posebno ako ga volite kao ja. Brojna putovanja - Turska, Grčka, Bugarska, Austrija, Slovačka, Hrvatske, te zemlje u regionu, destinacije su koje bih teško posjetio da se ne bavim ovim poslom. Razgovori sa sportistima o kojima sam nekada samo maštao, Dragan Džajić, Ivica Osim, Vanja Grbić, Milko Đurovski, Refik Šabanadžović, Slađana Golić, Anđelija Arbutina, Vladimir Petrović Pižon, Dejan Tomašević, Predrag Danilović i brojni drugi, samo su neke od prednosti posla kojim se bavim. Ako bih morao da izdvojim nešto od svega ovoga, to je prenos utakmice iz Stare Zagore, 2016. godine, između fudbalskiih klubova ,,Radnik’’ i domaćeg sastava ,,Beroe’’, jer je to prvi ,,uživo’’ radio prenos utakmice - koju je neki bijeljinski klub ikada odigrao na međunarodnoj sceni”, prisjeća se Tešić.
On naglašava da je sport jedan od najvećih ambasadora jedne zemlje, posebno malih zemalja kao što je naša. Kao primjer navodi FK ,,Radnik’’ iz Bijeljine, koji je prošle godine igrao kvalifikacije za Ligu Evrope.
-Nakon dva meča protiv slovačkog ,,Spartaka’’, igrali su se produžeci i šutirali jedanaesterci. Taj period, od negdje 22,30, pa do ponoći, bio je jedini sportski događaj u Evropi koji se prenosio uživo. Mogu samo zamisliti koliko je Evropljana tada pratilo rezultat ,,tamo nekog’’ ,,Radnika’’ i po društvenim mrežama tražilo iz kog grada dolazi taj klub. To je bila definitivno najveća promocija Grada Bijeljina tokom prošle godine. Nažalost, to ponekad ostane nezapaženo, tako da se tome ne posvećuje dovoljna pažnja. Veoma brzo se zaborave uspjesi, prevlada ljudska zavist i ljubomora. Sve se brzo zaboravi. E, tu smo mi sportski novinari da ne dozvolimo da ovakve stvari odu u zaborav i to je neka moja osnovna misao vodilja bila u proteklom radu”, kaže Tešić. On ističe da veliku zahvalnost duguje urednicima, koji su ga, kako kaže, ,,trpili”, a posebnu zahvalnost odaje sportskoj redakciji Radija RS. Sa osmijehom kaže da je opštepoznato da su najveći lapsusi u novinarstvu vezani za sportske komentatore
-Najveći problem je lomljenje jezika, posebno sada kada je sve više igrača iz Afrike, Latinske Amerike…. Sad je tu internet, pa se može lako doći do podataka, ali ranije je to bilo mnogo teže. Od anegdota moram da ispričam jednu koja se desila prilikom radijskog prenosa utakmica Premijer lige BiH. Radili smo susret iz Ugljevika između ,,Rudara’’ i Širokog Brijega. Previdio sam početak susreta za pola sata, tako da sam u vrijeme kada je meč počeo, bio na izlazu iz Bijeljine, putujući u Ugljevik, koji je udaljen oko 20 kilometara. Pozvalisu me telefonom i uključili direktno u program. Ne ponosim se baš tim kako sam to uradio, ali rekao sam da se javljam sa stadiona u Ugljeviku, da je susret počeo, kakvo je vrijeme, ali da još nismo uspjeli dobiti sastave timova, zbog nekih tehničkih problema i odjavio sam se. Sreća, pa je tad bilo još osam prenosa u toku, tako da sam do ponovnog uključenja u program uspio stići na utakmicu”, kaže Tešić.
Bijeljinskoj javnosti on je poznat po uzrečici „nesmal“. To je semberski lokalizam, koji u prevodu znači „zamalo“ ili „umalo“ i koji Tešić često upotrebljava prilikom prenosa utakmica. Onima koji nisu sa ovih krajeva dugo je trebalo da shvate da li je „nesmal“ go, zaista go ili ne, ali shvatajući da utakmica ponese i one na tribina sa simpatijom reaguju na ovu uzrečicu. Tešićevi poslovni planovi i dalje su vezani za ovo zanimanje, a kako kaže, ,,kad bi ovaj prelijepi posao bio bolje plaćen, od njega bi se moglo i živjeti”.
Semberija info
