Održana promocija zbirke poezije „Širinom me pritišće ravnica“, autora Mlađe Stanišića
U prostorijama JU Narodne biblioteke „Filip Višnjić“ Bijeljina večeras je održana promocija zbirka poezije „Širinom me pritišće ravnica“, autora Mlađe Stanišića.
Mlađo Stanišić, autor zbirke poezije „Širinom me pritišće ravnica“, kazao je da večaršnjom promocijom obilježava 20 godina od objavljivanja prve zbirke „Nešto se strašno ovdje zbilo“.
-Pjesmu „Širinom me pritišće ravnica“ napisao sam prije dvadeset godina i nalazila se u prvoj zbirci koju sam objavio i koja se izdvojila. Vremenom sam objavljivao mnogo knjiga, ali uvijek mi je bila želja da objavim knjigu pod naslovom „Širinom me pritišće ravnica“ za koju sam godina sakupljao materijal. Svojim stihovima pokušao sam da izmirim ravnicu i planinu, a u njima se nalaze prošlost, sadašnjost i pitanje za budućnost. Tu su smještene slike mog rodnog sela Brgule kod Vareša koje je posle rata porušeno, a njive zarasle u korov. Nekada znam reći da me je planina iznjedrila, a ravnica usvojila, ne znam čiji ću biti, ali gdje smo tu smo“, istakao je Stanišić i dodao da priprema i dvije istorijsko – dokumentarne knjige, „Brgule kroz vijekove“ i „Ratni put Ilijaške brigade“.
Nikoleta Petrović, novinar istakla je da je poezija Mlađe Stanišića prema njenim riječima nomad, jer ona poput beduina ređa stihove u lirski karavan, te da su ljudi današnjice sve više željni riječi i istine.
-Živimo u vremenu izgubljenih pustinjaka koji umjesto da traže smirenje i preobražaj lutaju po goloj zemlji spotičući se o sopstveni ego koji sve više daje prednost sebičnosti imenujući tu podmuklu osobinu kao vrlinu i mjeru današnjice. Lijek za ova nesretna vremena krije se u Stanišićevim pjesmama, ali do nas je kada i koliko ćemo željeti istrajati u čitanju njegovog poetskog opusa. Zanimljivo je da ovaj pjesnik nenametljivo u svoje rime ušiva sve naše brige, tuge i žalosti i svojim riječima daje sasvim novi kroj svakom ljudskom bolu. Tako da, svaki žal ili sjeta poprimaju lirsko vaskrsnuće i bude nadu da nije sve izgubljeno. Plač je sastavni dio svakog bića, sa njim se čovjek rađa i umire, a kada čitate Stanišićeve stihove dok grcaju istine pod perom, nemoguće je da ne osjetite i bujicu osjećanja koja bude nadu za novo sutra“, naglasila je Petrovićeva.
Bogdan Borovčanin, recenzent zbirke poezije „Širinom me pritišće ravnica“, rekao je da su stihovi Mlađe Stanišića, „laki“ i izviru spontano, te da čitalac ne zna da li čita ili gleda.
-Šeta Mlađo po svim poljima poetskog stvaralaštva, počevši od ljubavi kao najuzvišenijeg osjećanja, pa do ratne i poratne zbilje i svih njenih strahota i besmisla. Pjeva on o ljubavi, zaboravljenoj, napuštenoj, obnovljenoj i tek rascvjetaloj“, zaključio je Borovčanin.
Semberija info
Mlađo Stanišić, autor zbirke poezije „Širinom me pritišće ravnica“, kazao je da večaršnjom promocijom obilježava 20 godina od objavljivanja prve zbirke „Nešto se strašno ovdje zbilo“.
-Pjesmu „Širinom me pritišće ravnica“ napisao sam prije dvadeset godina i nalazila se u prvoj zbirci koju sam objavio i koja se izdvojila. Vremenom sam objavljivao mnogo knjiga, ali uvijek mi je bila želja da objavim knjigu pod naslovom „Širinom me pritišće ravnica“ za koju sam godina sakupljao materijal. Svojim stihovima pokušao sam da izmirim ravnicu i planinu, a u njima se nalaze prošlost, sadašnjost i pitanje za budućnost. Tu su smještene slike mog rodnog sela Brgule kod Vareša koje je posle rata porušeno, a njive zarasle u korov. Nekada znam reći da me je planina iznjedrila, a ravnica usvojila, ne znam čiji ću biti, ali gdje smo tu smo“, istakao je Stanišić i dodao da priprema i dvije istorijsko – dokumentarne knjige, „Brgule kroz vijekove“ i „Ratni put Ilijaške brigade“.
Nikoleta Petrović, novinar istakla je da je poezija Mlađe Stanišića prema njenim riječima nomad, jer ona poput beduina ređa stihove u lirski karavan, te da su ljudi današnjice sve više željni riječi i istine.
-Živimo u vremenu izgubljenih pustinjaka koji umjesto da traže smirenje i preobražaj lutaju po goloj zemlji spotičući se o sopstveni ego koji sve više daje prednost sebičnosti imenujući tu podmuklu osobinu kao vrlinu i mjeru današnjice. Lijek za ova nesretna vremena krije se u Stanišićevim pjesmama, ali do nas je kada i koliko ćemo željeti istrajati u čitanju njegovog poetskog opusa. Zanimljivo je da ovaj pjesnik nenametljivo u svoje rime ušiva sve naše brige, tuge i žalosti i svojim riječima daje sasvim novi kroj svakom ljudskom bolu. Tako da, svaki žal ili sjeta poprimaju lirsko vaskrsnuće i bude nadu da nije sve izgubljeno. Plač je sastavni dio svakog bića, sa njim se čovjek rađa i umire, a kada čitate Stanišićeve stihove dok grcaju istine pod perom, nemoguće je da ne osjetite i bujicu osjećanja koja bude nadu za novo sutra“, naglasila je Petrovićeva.
Bogdan Borovčanin, recenzent zbirke poezije „Širinom me pritišće ravnica“, rekao je da su stihovi Mlađe Stanišića, „laki“ i izviru spontano, te da čitalac ne zna da li čita ili gleda.
-Šeta Mlađo po svim poljima poetskog stvaralaštva, počevši od ljubavi kao najuzvišenijeg osjećanja, pa do ratne i poratne zbilje i svih njenih strahota i besmisla. Pjeva on o ljubavi, zaboravljenoj, napuštenoj, obnovljenoj i tek rascvjetaloj“, zaključio je Borovčanin.
Semberija info
