Bijeljinski “Duvan” a.d. obilježio 34 godine postojanja: Proizvodnja duvana sve skuplja, duvanari ne odustaju od proizvodnje
Izvor: Semberija info / Lj. Ljubojević
Tradicionalnim okupljanjem proizvođača duvana iz Semberije i Posavine, bijeljinsko preduzeće “Duvan” a.d. koje se bavi proizvodnjom, otkupom i preradom duvana, obilježilo je danas Dan firme, trideset i četiri godine rada i postojanja.
Čedo Gotovčević, direktor preduzeća “Duvan” kaže da je ova godina za proizvođače duvana bila nešto lošija u odnosu na prošlu godinu. Ipak, od proizvodnje duvana na ovim prostorima se ne odustaje.
“Mi smo prilikom ugovaranja ovogodišnje proizvodnje duvana dogovorili da povećamo otkupnu cijenu za oko 33 odsto. Prinos je malo podbacio, ali je otkupna cijena pokrila tu razliku, tako da možemo govoriti o prosječnoj godini u kojoj će se nekako preživjeti. Imamo oko 100 koperanata na području Semberije i Posavine, po pedesetak u ove dvije regije. Ugovarali smo sadnju na oko 200 hektara, a zasađeno je 210 hektara. Očekivali smo nešto veći prinos, ali su proljećne obilne kiše i ljetnja suša u velikoj mjeri umanjili prinos, u prosjeku za oko 35 odsto. Planirali smo da otkupimo oko 290 tona duvana, a otkupili smo 220 tona. Godinama već ispunjavamo redovno obaveze prema našim kooperantima, jer je cilj da sačuvamo ovu proizvodnju i da ostvarimo bilo kakvu zaradu. S obzirom na to da je resorno ministarstvo obećalo podsticaj u iznosu od 350.000 KM, možda će to značiti očuvanje proizvodnje duvana i postepeno vraćanje ovoj proizvodnji onih starih proizvođača. Polovinom februara dogovaraćemo uslove za narednu sezonu”, kaže Čedo Gotovčević.
Ruža Trifković (69) iz Srednje Čađavice godinama već sadi duvan na površini od dva hektara. U ovaj težak i mukotrpan posao uključena je i njena kćerka.
“Imamo samo jednu sušaru, tako da ne povećavamo površine. Ova godina je bila kišna, prošla sušna. Imali smo prinos oko stotinu kilograma suvog lista duvana po dunumu. U ovoj godini bila je bolja otkupna cijena, ali je prinos podbacio. Zadovoljni smo, ipak, ovom sezonom. Ima i neke koristi od ovog izuzetno teškog posla. Kćerka i ja sadimo duvan i živimo od toga. Posao je težak i zahtjevan. Sve teže nalazimo i sezonske radnike. Imamo mi puno i drugih obaveza na imanju. Nekako izdržavamo”, kaže Ruža Trifković.
Bato Tešić iz Ljeljenče već tri decenije proizvodi duvan.
“Nekada sam duvan sadio na deset hektara, a sada sam smanjio proizvodnju na šest hektara. Uslovi su teški, nema radne snage. Godina je bila loša. Imao sam prinos oko osamdeset do stotinu kilograma po dunumu. Otkupna cijena je povećana, ali bi trebalo još da se poveća. Duvan sadim i obrađujem sa djecom i oni me spašavaju. Zemljište je sedma klasa. Moramo da radimo i da se mučimo”, kaže Bato Tešić, ističući da ujutro prelazi po stotinu kilometara da bi sakupio berače duvana.
Petar Ilišković iz Gornje Slatine kod Šamca duvan proizvodi već dvadesetak godina. Kaže da je i on smanjio površine pod duvanom.
“Uslovi za proizvodnju duvana su teški, tako da prijeti opasnost i od gašenja ove proizvodnje. Radim tek toliko da bih održao ovu proizvodnju. Bijeljinski “Duvan” je korektan prema nama, ali je proizvodnja izuzetno skupa. Skupi su energenti, nema radne snage. Kombajn za branje je za nas preskupa investicija. Na području Posavine i Semberije proizvodi se kvalitetan duvan. Moja djeca neće saditi duvan, tako da ta obaveza ostaje na meni i mojoj supruzi”, kaže Ilišković.
Tradicionalnim okupljanjem proizvođača duvana iz Semberije i Posavine, bijeljinsko preduzeće “Duvan” a.d. koje se bavi proizvodnjom, otkupom i preradom duvana, obilježilo je danas Dan firme, trideset i četiri godine rada i postojanja.
Čedo Gotovčević, direktor preduzeća “Duvan” kaže da je ova godina za proizvođače duvana bila nešto lošija u odnosu na prošlu godinu. Ipak, od proizvodnje duvana na ovim prostorima se ne odustaje.
“Mi smo prilikom ugovaranja ovogodišnje proizvodnje duvana dogovorili da povećamo otkupnu cijenu za oko 33 odsto. Prinos je malo podbacio, ali je otkupna cijena pokrila tu razliku, tako da možemo govoriti o prosječnoj godini u kojoj će se nekako preživjeti. Imamo oko 100 koperanata na području Semberije i Posavine, po pedesetak u ove dvije regije. Ugovarali smo sadnju na oko 200 hektara, a zasađeno je 210 hektara. Očekivali smo nešto veći prinos, ali su proljećne obilne kiše i ljetnja suša u velikoj mjeri umanjili prinos, u prosjeku za oko 35 odsto. Planirali smo da otkupimo oko 290 tona duvana, a otkupili smo 220 tona. Godinama već ispunjavamo redovno obaveze prema našim kooperantima, jer je cilj da sačuvamo ovu proizvodnju i da ostvarimo bilo kakvu zaradu. S obzirom na to da je resorno ministarstvo obećalo podsticaj u iznosu od 350.000 KM, možda će to značiti očuvanje proizvodnje duvana i postepeno vraćanje ovoj proizvodnji onih starih proizvođača. Polovinom februara dogovaraćemo uslove za narednu sezonu”, kaže Čedo Gotovčević.
Ruža Trifković (69) iz Srednje Čađavice godinama već sadi duvan na površini od dva hektara. U ovaj težak i mukotrpan posao uključena je i njena kćerka.
“Imamo samo jednu sušaru, tako da ne povećavamo površine. Ova godina je bila kišna, prošla sušna. Imali smo prinos oko stotinu kilograma suvog lista duvana po dunumu. U ovoj godini bila je bolja otkupna cijena, ali je prinos podbacio. Zadovoljni smo, ipak, ovom sezonom. Ima i neke koristi od ovog izuzetno teškog posla. Kćerka i ja sadimo duvan i živimo od toga. Posao je težak i zahtjevan. Sve teže nalazimo i sezonske radnike. Imamo mi puno i drugih obaveza na imanju. Nekako izdržavamo”, kaže Ruža Trifković.
Bato Tešić iz Ljeljenče već tri decenije proizvodi duvan.
“Nekada sam duvan sadio na deset hektara, a sada sam smanjio proizvodnju na šest hektara. Uslovi su teški, nema radne snage. Godina je bila loša. Imao sam prinos oko osamdeset do stotinu kilograma po dunumu. Otkupna cijena je povećana, ali bi trebalo još da se poveća. Duvan sadim i obrađujem sa djecom i oni me spašavaju. Zemljište je sedma klasa. Moramo da radimo i da se mučimo”, kaže Bato Tešić, ističući da ujutro prelazi po stotinu kilometara da bi sakupio berače duvana.
Petar Ilišković iz Gornje Slatine kod Šamca duvan proizvodi već dvadesetak godina. Kaže da je i on smanjio površine pod duvanom.
“Uslovi za proizvodnju duvana su teški, tako da prijeti opasnost i od gašenja ove proizvodnje. Radim tek toliko da bih održao ovu proizvodnju. Bijeljinski “Duvan” je korektan prema nama, ali je proizvodnja izuzetno skupa. Skupi su energenti, nema radne snage. Kombajn za branje je za nas preskupa investicija. Na području Posavine i Semberije proizvodi se kvalitetan duvan. Moja djeca neće saditi duvan, tako da ta obaveza ostaje na meni i mojoj supruzi”, kaže Ilišković.
