Prije samo nekoliko generacija život i odrastanje van društvenih mreža su bili realnost, ali danas to sve više liči na fikciju. Mlađe generacije mogu samo da zamišljaju kako bi njihov život izgledao da se nisu pojavile društvene mreže. 

Možemo li da sagledamo kakve su posljedice novog stila života i nove percepcije svijeta koji  otkrivamo posredstvom ekrana? Na društvenim mrežama uvijek se eksponira savršen život bez ijedne mane. Djevojke su predstavljene kao porcelanske lutke, sve slične jedna drugoj, sa istim izrazom lica, načinom šminkanja, tenom, kožom bez ijedne tačkice ili vidljive pore. Mladići se trude da njeguju imidž „lošeg momka“ jer je nametnuto shvatanje da su lijepo vaspitanje i maniri prevaziđeni, da su oni koji se tako ponašaju neprilagođeni i neprihvaćeni. Ljestvica vrijednosti je ozbiljno poremećena, vrline se doživljavaju kao slabosti.
 

Pored (često lažne) slike koju o sebi šaljemo, ophođenje prema drugom i međusobna tolerancija su na društvenim mrežama takođe vrlo problematični. Teme, interesovanja, diskusije koje se tamo pojavljuju su nerijetko besmislene, kao da se svi trude da sputaju i sakriju bilo kakav trag individualnosti. Mladići se ponašaju kao da djevojke ne zaslužuju njihovu pažnju ili neki lijep gest, jer što se lošije ponašaju to su veće „face“ u društvu. Bilo ko ko izgleda, oblači se ili misli drugačije ostaje neprihvaćen jer „ne prati trendove“. Zbog toga sve češće imamo mlade ljude koji se bore sa anksioznošću i depresijom  uzrokovanim upravo tim nametnutim standardima ljepote koji čine da pojedinac misli da „nije dovoljno dobar“. Nažalost, sve se svelo na fizički izgled, na to šta je neko obukao i da li nosi najnoviji model patika.

Društvene mreže su uništile društvo u kome živimo, svako ko želi da bude prihvaćen mora da se uklopi u unaprijed zadati kalup. Najveći problem je što niko ne prihvata različitost i zbog toga se mladi boje da se pokažu u nekom drugačijem svjetlu.  Istina je da nikada nije bilo lakše doći do informacija i iskoristiti ih na različite načine. Nikada nije bilo lakše upoznati nekoga i ogovarati ga, nikada nije bilo lakše bez posljedica iznositi svoje mišljenje i osuđivati ili osporavati tuđe. Društvene mreže djeluju kao podsticajno okruženje da, zaštićeni i sakriveni iza svojih avatara, ispoljimo najgore strane svog karaktera, ali isto tako, omogućavaju da, tamo gdje se najmanje očekuje, dođe do izražaja naše lijepo vaspitanje i empatija. Dobri ili loši, dijelimo ono što jesmo i kako razmišljamo, društvene mreže su odraz toga. Naravno, svega ovoga je bilo i prije pojave društvenih mreža, ali sada se informacije mnogo brže razmjenjuju i dolaze do nas. 
 

Da bi došlo do pozitivne promjene, društvene mreže treba da koristimo kako bismo se udružili na putu ka nekom dobrom djelu. Nismo svi isti, zato treba da pazimo šta pišemo i objavljujemo jer nikada ne znamo kako to može uticati na druge.

Nikolina Drobić III1

Nikolina Drobić rođena je 17. 8. 2006. godine u Beogradu. Od 2009. godine sa porodicom živi u selu Trnjaci nadomak Bijeljine. Završila je Osnovnu školu „Petar Kočić“ u Brodcu, a trenutno je učenica trećeg razreda Ekonomske škole u Bijeljini. Tokom odrastanja bavila se košarkom i folklorom, što su joj omiljeni hobiji. U budućnosti želi da završi Pedagoški fakultet.

​