ŠKOLA NOVINARSTVA - JANA SAVIĆ: Je li tamo mnogo bolje, il’ mirisnije naše polje?
Je li tamo mnogo bolje, il’ mirisnije naše polje?
U posljednjih 10 godina BiH je napustilo 600 000 stanovnika. Ta brojka i danas ne prestaje da raste. Čim pomislimo da je emigracija dostigla svoj vrhunac, statistika nas opet demantuje. Je li „tamo“ trava zelenija, a ljudi srećniji? Spava li se mirnije, a živi uzbudljivije? Možemo li doprinijeti neodlasku ljudi iz BiH ili je zaista jedino rješenje naći dom pod tuđim nebom?
Svjedoci smo masovnog nezadovoljstva naroda koji je lišen borbenog duha odustao od bitke za svjetliju budućnost. Miran život u organizovanom državnom sistemu vremenom je izjednačen sa fantastikom. Da li smo za to sami krivi ili i dalje vjerujemo u sudbinu posebna je tema. Ono što se dovodi u pitanje jeste „obećani“ život u inostranstvu i istinitost onoga što nam se predstavlja, onoga što nam se servira svakodnevno na najjeftinijem tanjiru, ali savršeno dekorisano. Servira se laž upakovana u najfiniji celofan sa mašnom zabluda.
Zemlja slobode, prava na glas, prava na mišljenje, prava za žene, prava za pripadnike ove rase, prava za pripadnike one rase, prava da se osjećam kao žena, prava da se osjećam kao muškarac, prava da se ne osjećam. ALI PRAVA. Da li je to zaista život koji želimo sebi i svojoj djeci? Život koji podrazumijeva da podržimo sve slobode, nesiguri ni zašto to činimo, da se uklopimo u masu jer se danas sopstveno ja skupo plaća.
Iako je naizgled jednostavno, opstati u takvim državnim uređenjima izopačenog morala i iskrivljene realnosti nikad nije bilo teže. Gubitak socijalnih vještina i empatije, prerano odvajanje od porodice i slične navike ljudi u inostranstvu uslovile su masovnu pojavu depresije i suicida. Ovome svjedoči i činjenica da je prošle godine u Americi zabilježeno 239 masovnih pucnjava, a samoubistvo je izvršilo 50 000 ljudi. Navedeni podaci su ogledalo života o kom maštamo, pa se postavlja pitanje ima li smisla i dalje živjeti u snu i uljepšavati jezivu statistiku
Iako smo svjesni apsurda vremena u kojem živimo, krajnje je vrijeme za otrežnjenje i spoznaju da nama nije najgore. Vrijeme je da se upoznamo sa manama zemalja koje poredimo sa bajkom i počnemo u našoj zemlji da stvaramo svoju.
Autor: Jana Savić IV-5
Jana Savić je rođena 31.3.2005. u Bijeljini. Pohađala je OŠ „Vuk Karadžić“, a trenutno završava Gimnaziju „Filip Višnjić“ u Bijeljini.
U posljednjih 10 godina BiH je napustilo 600 000 stanovnika. Ta brojka i danas ne prestaje da raste. Čim pomislimo da je emigracija dostigla svoj vrhunac, statistika nas opet demantuje. Je li „tamo“ trava zelenija, a ljudi srećniji? Spava li se mirnije, a živi uzbudljivije? Možemo li doprinijeti neodlasku ljudi iz BiH ili je zaista jedino rješenje naći dom pod tuđim nebom?
Svjedoci smo masovnog nezadovoljstva naroda koji je lišen borbenog duha odustao od bitke za svjetliju budućnost. Miran život u organizovanom državnom sistemu vremenom je izjednačen sa fantastikom. Da li smo za to sami krivi ili i dalje vjerujemo u sudbinu posebna je tema. Ono što se dovodi u pitanje jeste „obećani“ život u inostranstvu i istinitost onoga što nam se predstavlja, onoga što nam se servira svakodnevno na najjeftinijem tanjiru, ali savršeno dekorisano. Servira se laž upakovana u najfiniji celofan sa mašnom zabluda.
Zemlja slobode, prava na glas, prava na mišljenje, prava za žene, prava za pripadnike ove rase, prava za pripadnike one rase, prava da se osjećam kao žena, prava da se osjećam kao muškarac, prava da se ne osjećam. ALI PRAVA. Da li je to zaista život koji želimo sebi i svojoj djeci? Život koji podrazumijeva da podržimo sve slobode, nesiguri ni zašto to činimo, da se uklopimo u masu jer se danas sopstveno ja skupo plaća.
Iako je naizgled jednostavno, opstati u takvim državnim uređenjima izopačenog morala i iskrivljene realnosti nikad nije bilo teže. Gubitak socijalnih vještina i empatije, prerano odvajanje od porodice i slične navike ljudi u inostranstvu uslovile su masovnu pojavu depresije i suicida. Ovome svjedoči i činjenica da je prošle godine u Americi zabilježeno 239 masovnih pucnjava, a samoubistvo je izvršilo 50 000 ljudi. Navedeni podaci su ogledalo života o kom maštamo, pa se postavlja pitanje ima li smisla i dalje živjeti u snu i uljepšavati jezivu statistiku
Iako smo svjesni apsurda vremena u kojem živimo, krajnje je vrijeme za otrežnjenje i spoznaju da nama nije najgore. Vrijeme je da se upoznamo sa manama zemalja koje poredimo sa bajkom i počnemo u našoj zemlji da stvaramo svoju.
Autor: Jana Savić IV-5
Jana Savić je rođena 31.3.2005. u Bijeljini. Pohađala je OŠ „Vuk Karadžić“, a trenutno završava Gimnaziju „Filip Višnjić“ u Bijeljini.
