Srbija i Srbi, ma gdje živeli, treba da budu srećni što su, u Drugom svjetskom ratu, imali dva antifašistička pokreta kroz koje je naš rod pokazao fenomenalan otpor zlu zvanom fašizam, rekao je mr Igor Braunović, predsjednik Udruženja boraca Srbije i Republike Srpske na Ravnoj Gori.
 
Na toj čuvenoj srpskoj gori, u srcu Srbije, počele  su svetkovine povodom sjećanja na pripadnike Ravnogorskog pokreta, koji su na nju izašli prije 83 godine, najavljujući snažan otpor okupatoru i okupljajući borce za borbu za slobodu i krst časni, najveće i najmlije obilježje svakog Srbina i pravoslavca.
 
Na Ravnu goru stigli su mnogi poštovaoci Ravnogorskog pokreta iz svih dijelova Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i bivših JU republika, ali i sa svih meridijana, među kojima su bili i srodnici američkih, pilota, Ravnogorcima saveznika,  koje su đeneral Mihailović i njegova vojska spasili i zašto je američki predsednik Truman odlikovao čiča Dražu. Na sve strane bilo je veselo, zabavno i razdragano.Prije svetkovine, u ovdašnjem hramu koji je podignut uz blagoslov tada episkopa šabačko valjevskog Lavrentija, služena je sveta liturgija.
 
Igoru Braunović, junaku minulih ratova dodeljena je Povelja za zasluge u radu na nacionalnom polju.Rečeno je da je, ne samo kao hrabri i odvažni borac branio srpski rod na Kosmetu i drugim mjestima, već je postao prepoznatljiv kao neko ko predvodi organizaciju koja radi, na istinskom, za sve vrijeme, pomirenju našeg naroda, što je nasušna potreba, čuva od zaborava srpske heroje od Miloša Ćirkovića, šumara, div junka iz kosmetskog belopoljskog kraja do komandanata Ravnogoraca, kome je u čast, kao i Ćirkoviću, kraj Drine, u Beogradu, u Bregalničkoj ulici, gdje je živio, postavio spomenik i uredio spomen sobu, koja je, u međuvremenu, sa svim sadržajima,  postala značajna srpska istorijska čitanka.
 
Vasilije Perić, načelnik opštine Ugljevik u Republici Srpskoj, koji je i potpredsjednik Eparhijskog upravnog odbora Eparhije zvorničko-tuzlanske kaže da osjeća da Braunović sve to čini uz blagoslov naše Crkve, ali i Boga samoga, trudeći  se, od sveg srca, da se ostvare tri važne poruke vladike Nikolaja "da se Srbi slože, obože i razmnože".
 
-Kao uspješan i odgovoran direktor JP "Srbija šume" Braunović se izborio da na Kosmetu rade srpski putari, koji su jedini Srbi koji, danas, rade u toj južnoj srpskoj pokrajini -kaže Perić u čijem gradu Ugljeviku glavni trg nosi ime đenerala Mihailovića. -Mnogi ne znaju i treba da se stide što ne znaju da Mihailovića čak ni Brozov sud i tužilaštvo nikada nisu optužili ni sudili mu kao ratnom zločincu.A, i kako bi kad su njegove zasluge isticali i  ljudu poput francuskog predsjednika de Gola, američkog Trumana.Mudri i plemeniti mr Braunović divno je osmislio i ostvaruje misiju srpskog trajnog pomirenja na čemu smo mu, od sveg srca, zahvalni.
 
Mr Braunović se zalaže za maksimalnu pomoć, pored ostalog, i prije svega Srbima na Kosmetu, u BiH, u Hrvatskoj,  kako bi im država pomogla ,da otkupe svoje kuće i imanja, da dobiju sve što im je oteto, ističući da se gruntom bije važna bitka za budućnost srpskog roda u svim srpskim zemljama.
 
-Zadovoljstvo mi je što ovo što činim prepoznaju mnogi ljudi, poštuju i od srca nam i dolaze i prilaze -kaže mr Braunović, koji je i narodni poslanik u Narodnoj skupštini Srbije.
 
Na Ravnoj Gori je bilo riječi o našoj  svijetloj, ali i zatamnjenoj prošlosti, pa je akademik SKANU Vladimir Mitić podsjetio da je i čuveni jugoslovenski i hrvatski pisac, mada blizak prijatelj Broza, jako volio i cijenio i imena i djela Mihailovićevih ljudi, od ideologa Dragiše Vasića do Aleksandr Mišića i njegovog slavnog sina.
 
-Hvala mr Braunoviću što dijelove naše zatamnjene istorije imamo gdje da predočimo od Drine do Beograda i Ravne Gore, pa redom, svugdje u zemlji i svijetu, gdje se jako dobro primila misija "Naše Drine" -kazao je akademik Mitić. -Krleža je bio gost gornjomilanovačkih i mioničkih komunista, kako je svjedočio čuvenom profesoru Dušanu Bilandžiću iz Zagreba.Kad je došao u Milanovac tražio je, odmah, da vidi, kako je kazao "obiteljsku kuću Dragiše Vasića i tu lijepu crkvu u tom gradu o kojoj je Vasić tako divno pisao. Domaćini su pokušali da ga odvate, naglašavajući da je reč o  ideologu Ravnogorskog pokreta,Krleža nije odustajao i morali su da mu ispune
 
želju, ne znajući da je sa Vasićem prijateljovao i da ga je on upoznao u Mostaru sa već ostarjelim legendarnim pjesnikom Aleksom Šantićem.Posjetio je i rodnu kuću vojvode MIšića o kom je kao i o Kolubarskoj bici govorio znalački, ali i s neskrivenim ushićenjem.Domaćine, komuniste tog kraja,  naružio je, iz sve snage, kada je vidio da na kući nema ploče da je vojvodina...
 
Mitić ističe da Braunoivićeva misija ima duboke vrijednosti, da damo pažnju samopštovanju i da nikad ne zaboravimo ko smo, odakle smo i gdje su naši korijeni i slavna djela naših slavnih predaka.