Zbog odlaska mladih u inostranstvo ostaje nam tišina koja se nadvija nad ulicama, prazni trgovi bez ljudi preplavljeni nezbrinutim psima lutalicama koje samo odnekud istovare, zaboravljene zgrade koje čekaju da opet zažive, i melanholija koja obavija svaki kutak.

Zašto ostati u zemlji u kojoj je sve propalo? Zašto nešto ne promijenimo? Šta uostalom  možemo promijeniti? Čini se da je odlazak mladih tamo daleko složen problem koji proizilazi iz različitih faktora. Profesorica sociologije iz Ugljevika, ističe da je nedostatak povjerenja u sistem i političare jedan od ključnih razloga za odlazak.

Svakako, političari u našem gradiću Centar za kulturu koriste za promovisanje, dovode u grad agresivne repere i polugole pjevačice, ali ne i pisce i pjesnike. Imamo sto dvadeset kladionica i isto toliko apoteka, jednu crkvu i nijedan bioskop ili čak pozorište. Da bismo dobili posao potrebno je da se pridružimo nekoj briljantnoj političkoj partiji od čega čovjeku bude samo još gore. Zar nije bolje da se naše nepresušne duševne snage udruže i time učinimo život mogućim i lakšim, ovdje u našoj zemlji, nego da čitav život živimo u koferima? Ili je možda bolje da sjedimo skrštenih ruku?

Najzad, ako mladi i pametni ljudi odu iz naše zemlje, sa njima će otići i nada. Mladi možda ne vide suštu pravednost u domaćem političkom sistemu, pa ih to tjera da traže izglednije mogućnosti negdje na Zapadu. Sa druge strane, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje u Ugljeviku ukazuje na nedostatak zainteresovanosti pojedinih preduzeća za broj nezaposlenih lica na birou koji su im uostalom i potrebni kao radna snaga i to je zaista čudno, ali i na nedostatak radnih mjesta u struci za mlade ljude koji završe školovanje, što je još čudnije.  To može dovesti do situacije gdje mladi, umjesto da rade u svojoj struci, moraju da prihvate poslove koji i nisu u skladu sa njihovim obrazovanjem, pa tako imamo slučaj da diplomirani pozorišni i filmski režiser u Subotici postavlja internet rutere po stanovima ili da profesori književnosti prelaze u aj ti sektor testirajući danonoćno razne besmislene softerske  programe kako bi opstali. Na mladima svijet ostaje. Odlazak mladih može imati duboke posljedice po društvo i rascvjetalu ekonomiju. Gubitak mladih talenata može dovesti do smanjenja inovacija i intelektualnog razvoja u zemlji, ako je to uopšte moguće jer je koeficijent inteligencije u Evropi, kako kažu statistike, opao čak za dvadeset posto. Takođe, odlazak mladih može uticati i na demografsku sliku zemlje, što može dovesti do zatvaranja ionako mnogobrojnih škola i vrtića. Ili možda jednostavno treba da se ugledamo na braću Grke i legalizacijom istopolnih brakova poboljšamo natalitet naše zemlje, a što bi našu državu učinilo možda i više atraktivnom jer bi se konačno oslobodila tih teških okova prošlosti.



Martina Stanišić je rođena 5. avgusta 2008. godine u Bijeljini. Živi u Ugljeviku sa porodicom i pohađa prvi razred Gimnazije u Ugljeviku. Uživa u poeziji Vislave Šimborske kao i u Karavađovim slikama.

​