ŠKOLA NOVINARSTVA - TIJANA GAJIĆ - JE LI TAMO MNOGO BOLjE, IL‘ MIRISNIJE NAŠE POLjE?

O odlasku mladih svjedoči država manjkom radne snage. Sitni zanati se gase, varioci odlaze u Njemačku, niko više neće da uzme ralo i volove. Ne možete više da pronađete ni obućara. Java programeri i virtuelni zanati su odnijeli prevagu, ali oni ne siju i ne žanju hljeb naš svagdašnji niti su sposobni da vade krtolu. Mladi su budućnost naše države, ali oni odlaze. Mnogi napuštaju svoje porodice u potrazi za boljim poslom i životom.

Kažu - glavni razlog je novac. Smatraju da ih u inostranstvu više cijene i da je život tamo mnogo bolji i luksuzniji. Većina njih sa sobom povedu čak i svoje najbliže. Djeca žive u tuđini i zaboravljaju svoje pretke, tradiciju i naravno običaje, te ih ništa ne vezuje za otadžbinu. Mnogi ne znaju da i u zemlji iz koje iznikoše mogu da pronađu veoma solidne poslove sa platama koje bi im bile sasvim dovoljne za život te time vrate dug državi koja ih je sa pažnjom i ljubavlju odnjegovala.

Da li je moralno ispravno što ljudi odlaze ili je zaista stranputica negdje drugdje? Direktor Zavoda za zapošljavanje u Ugljeviku tvrdi da je u sve umiješana politika i zbog toga mladi ne mogu da pronađu posao u skladu sa svojim obrazovanjem. I sam naglašava da je svoju djecu vaspitavao u duhu patriotizma da bi ih tamo negdje na kraju i poslao jer njihove struke nisu dovoljno cijenjene i tražene u ovoj zemlji.

Profesorica prava u srednjoj školi u Ugljeviku imenovala je ovu situaciju kao odliv mozgova jer svi školovani i fakultetski obrazovani ljudi idu u inostranstvo jer je navodno u ovoj državi sve besmisleno.

Ipak, učenici srednje škole u Ugljeviku se nisu složili sa ovim, možda zato što ne vide dalje od svog nosa, a možda i zbog optimizma i nade u bolje sutra, te su, s tim u vezi, rekli da se namjeravaju školovati u svojoj zemlji i naravno zaposliti u njoj. Da li će promijeniti svoje mišljenje kada se prvi put susretnu sa ljubaznim činovnicima biroa za zapošljavanje, ostaje nam da vidimo.

Bosna i Hercegovina svakako postaje zemlja staraca i niko se ne trudi da to promijeni što znači da ipak srljamo u onu Domanovićevu jarugu iz koje nećemo moći da se tek tako izvučemo.



Tijana Gajić je rođena u Bijeljini 1. januara 2008. godine. Živi u Ugljeviku sa svojom porodicom i pohađa srednju ekonomsku školu. Voli sport, a u slobodno vrijeme i piše. Uvijek je na kraju dana voljela da svoja osjećanja prenese na papir pa se iz toga rodila ljubav i interesovanje za pisanje i književnost.

​