Ovdje se osjećam kao da sam u Rusiji
Uz blagoslov Preosvećenog episkopa Fotija, ruska monahinja Filoteja, početkom maja ove godine, postavljena je za nastojateljicu Manastira Aleksandra Nevskog u Ugljeviku. Pravoslavni hram Aleksandra Nevskog u Ugljeviku podigli su ruski vojnici za svoje duhovne potrebe, dok su boravili u okviru Mirovne misije u BiH. Hram je osvještan 1997. godine, a izgrađen je po ugledu na ruske crkve brvnare.
Kako je monahinja Filoteja, rođena u Rusiji, iz Grčke, gdje je dvanaest godina provela kod moštiju svetog Nektarija na grčkom ostrvu Egina, stigla početkom ove godine u Ugljevik, zamolili smo, uz blagoslov Njegovog preosveštenstva episkopa Fotija, da ispriča za čitaoce portala „Semberija info“.
-Zovem se Olga Kazanceva. Rođena sam u gradu Pjatigorsk, nalazi se na sjevernom Kavkazu. U blizini je grad Mineralne Vode, gdje je živio Sveti Teodosije Kavkaski. Djetinjstvo i mladost sam provela u gradu Tjumenj, na Uralu, odakle počinje Sibir. Srednju školu sam završila u Jekaterinburgu. Nakon toga završila sam i Medicinski fakultet u Tjumenju. Radila sam desetak godina kao ljekar opšte prakse. Dobila sam blagoslov svoga duhovnika, igumana Nikolaja, da prvo završim studije, da jedno vrijeme radim i nakon toga da mogu da idem u manastir. Odluku da idem u manastir donijela sam u svojoj šesnaestoj godini. U Rusiji imam brata i on sa svojom porodicom živi u Tjumenju. U Rusiji sam se, praktično, spremala za odlazak u manastir. Obilazila sam i manastire u Srbiji, nakon toga u Grčkoj, tako da sam na kraju odlučila da odem u Manastir Svetog Nektarija na grčkom ostrvu Egina. Iako sam željela, nakon nekoliko dana provedenih na ostrvu, da idem dalje, zbog velike bure na moru, na insistiranje igumanije ostala sam u tom manastiru u Grčkoj punih dvanaest godina. Bogu hvala i Svetom Nektariju, čudotvorcu, izdržala sam sva iskušenja. Pouke i riječi Svetog Nektarija pomogle su mnogima u učvršćivanju vjere pravoslavne. Nakon boravka u Grčkoj, ponovo sam posjetila brojne manastire u Rusiji, tražeći mjesto gdje ću boraviti. S obzirom na to da je Preosvećeni episkop Fotije želio da se ovdje u Ugljeviku formira manastir u kojem bi boravili ruski monasi, uz dogovor sveštenstva, odlučila sam da dođem u Ugljevik“.
Mati Filoteja kaže da je izuzetno dobro prihvaćena u Ugljeviku, te da je kroz molitve i bdenija upoznala puno divnih ljudi, iskrenih vjernika s područja Semberije i podmajevičkog kraja, ali i iz cijele Republike Srpske i Srbije.
-Ovdje osjećam veliku ljubav i podršku vjernika, sveštenstva i svih onih s kojima dolazim u kontakt. Vrijeme provodim u molitvi, ali, uz to treba obavljati i brojne druge administrativne poslove vezane za funkcionisanje manastirskog života. Vjerujemo da zajednička molitva jača vjeru u narodu, kako je to činio i Sveti Nektarije, rukovodeći se, naravno, i djelima Svetog Aleksandra Nevskog koji je štitio našu pravoslavnu vjeru. U crkvu sve više dolaze i mladi ljudi, što nas posebno raduje. Mi im ovdje, uz molitvu i duhovne razgovore, nudimo pomoć, u smislu pronalaženja istinskih vrijednosti koje će ih voditi kroz život“.
Mati Filoteja kaže da je u Manastiru Aleksandra Nevskog puno toga izgrađeno u proteklom periodu. Uz crkvu je smješten novoizgrađeni konak i novi zvonik.
-Uređen je i prostor oko manastira i konaka. Počeli smo graditi i novi park. Planirali smo izgradnju ljetnjeg oltara u zapadnom dijelu, gdje će se moći okupiti veliki broj vjernika na otvorenom prostoru“, kaže mati Filoteja.
Na naše pitanje, da li joj nedostaje Rusija i rodni kraj, bez razmišljanja odgovara da ju je taj osjećaj pratio dok je boravila u Grčkoj.
-Ovdje, u Ugljeviku, osjećam se kao da sam u svom rodnom kraju, u Rusiji. Zbog poziva koji sam odabrala, ubijeđena sam, i Gospod mi pruža svoj blagoslov i pomoć u svemu tome“.
Na našu konstataciju, da je Republika Srpska, na neki način, proskribovana u međunarodnoj politici, jer gaji simpatije i ljubav prema Rusiji, te na pitanje, zar je grijeh da se voli Rusija, mati Filoteja odgovara narodnom mudrošću.
-Otac dao sinovima metlu i rekao, pokušajte da je slomite, oni to nisu mogli. Nakon toga im je rekao da iz metle uzmu po jednu metlicu, sinovi su je na lagan način slomili. Samo jedinstvena naša snaga, prožeta bratskom ljubavlju i jedinstvom može da nas održi na okupu. Uzimajući u obzir sve ono kroz šta je prošla Republika Srpska, smatram da je „dolaskom“ Aleksandra Nevskog u ove krajeve odaslana jasna poruka, da treba sačuvati svoju vjeru od svih nepogoda kojima je ona izložena. Iste bitke se i sada vode za očuvanje pravoslavlja, kakve su se vodile i vijekovima ranije. Uz iskrenu ljubav prema Isusu Hristu možemo savladati sve nevolje. Iskrena molitva često pomaže ljudima više i bolje od medikamenata i medicinskih lijekova. U toku je i Božićni post, a to je vrijeme kada se čovjek čisti od svih grijehova. Ponovo ću se poslužiti pričom iz naroda. Kada je dječak našao krst na putu, majka ga pita, šta je to našao. Dječak kaže da ga je zamolio Onaj koji se nalazi na krstu, jer s druge strane krsta piše: „Spasi i sačuvaj“. Novorođenog Hrista moramo sačuvati u srcu svome, u tijelu svome i mislima svojim. Isto tako, moramo u srcima svojim čuvati malu crkvu, porodicu svoju, ne dozvolivši da je odnesu i poremete bilo kakve bure i nevolje. Mnogo je ataka sa zapada na porodicu i pravoslavlje, a mi porodicu moramo čuvati kao najveću dragocjenost i najveće bogatstvo“, kaže na kraju za ,,Semberija info’’ tiha i mudra mati Filoteja, nastojateljica Manastira Aleksandra Nevskog u Ugljeviku.
Semberija info
Kako je monahinja Filoteja, rođena u Rusiji, iz Grčke, gdje je dvanaest godina provela kod moštiju svetog Nektarija na grčkom ostrvu Egina, stigla početkom ove godine u Ugljevik, zamolili smo, uz blagoslov Njegovog preosveštenstva episkopa Fotija, da ispriča za čitaoce portala „Semberija info“.
-Zovem se Olga Kazanceva. Rođena sam u gradu Pjatigorsk, nalazi se na sjevernom Kavkazu. U blizini je grad Mineralne Vode, gdje je živio Sveti Teodosije Kavkaski. Djetinjstvo i mladost sam provela u gradu Tjumenj, na Uralu, odakle počinje Sibir. Srednju školu sam završila u Jekaterinburgu. Nakon toga završila sam i Medicinski fakultet u Tjumenju. Radila sam desetak godina kao ljekar opšte prakse. Dobila sam blagoslov svoga duhovnika, igumana Nikolaja, da prvo završim studije, da jedno vrijeme radim i nakon toga da mogu da idem u manastir. Odluku da idem u manastir donijela sam u svojoj šesnaestoj godini. U Rusiji imam brata i on sa svojom porodicom živi u Tjumenju. U Rusiji sam se, praktično, spremala za odlazak u manastir. Obilazila sam i manastire u Srbiji, nakon toga u Grčkoj, tako da sam na kraju odlučila da odem u Manastir Svetog Nektarija na grčkom ostrvu Egina. Iako sam željela, nakon nekoliko dana provedenih na ostrvu, da idem dalje, zbog velike bure na moru, na insistiranje igumanije ostala sam u tom manastiru u Grčkoj punih dvanaest godina. Bogu hvala i Svetom Nektariju, čudotvorcu, izdržala sam sva iskušenja. Pouke i riječi Svetog Nektarija pomogle su mnogima u učvršćivanju vjere pravoslavne. Nakon boravka u Grčkoj, ponovo sam posjetila brojne manastire u Rusiji, tražeći mjesto gdje ću boraviti. S obzirom na to da je Preosvećeni episkop Fotije želio da se ovdje u Ugljeviku formira manastir u kojem bi boravili ruski monasi, uz dogovor sveštenstva, odlučila sam da dođem u Ugljevik“.
Mati Filoteja kaže da je izuzetno dobro prihvaćena u Ugljeviku, te da je kroz molitve i bdenija upoznala puno divnih ljudi, iskrenih vjernika s područja Semberije i podmajevičkog kraja, ali i iz cijele Republike Srpske i Srbije.
-Ovdje osjećam veliku ljubav i podršku vjernika, sveštenstva i svih onih s kojima dolazim u kontakt. Vrijeme provodim u molitvi, ali, uz to treba obavljati i brojne druge administrativne poslove vezane za funkcionisanje manastirskog života. Vjerujemo da zajednička molitva jača vjeru u narodu, kako je to činio i Sveti Nektarije, rukovodeći se, naravno, i djelima Svetog Aleksandra Nevskog koji je štitio našu pravoslavnu vjeru. U crkvu sve više dolaze i mladi ljudi, što nas posebno raduje. Mi im ovdje, uz molitvu i duhovne razgovore, nudimo pomoć, u smislu pronalaženja istinskih vrijednosti koje će ih voditi kroz život“.
Mati Filoteja kaže da je u Manastiru Aleksandra Nevskog puno toga izgrađeno u proteklom periodu. Uz crkvu je smješten novoizgrađeni konak i novi zvonik.
-Uređen je i prostor oko manastira i konaka. Počeli smo graditi i novi park. Planirali smo izgradnju ljetnjeg oltara u zapadnom dijelu, gdje će se moći okupiti veliki broj vjernika na otvorenom prostoru“, kaže mati Filoteja.
Na naše pitanje, da li joj nedostaje Rusija i rodni kraj, bez razmišljanja odgovara da ju je taj osjećaj pratio dok je boravila u Grčkoj.
-Ovdje, u Ugljeviku, osjećam se kao da sam u svom rodnom kraju, u Rusiji. Zbog poziva koji sam odabrala, ubijeđena sam, i Gospod mi pruža svoj blagoslov i pomoć u svemu tome“.
Na našu konstataciju, da je Republika Srpska, na neki način, proskribovana u međunarodnoj politici, jer gaji simpatije i ljubav prema Rusiji, te na pitanje, zar je grijeh da se voli Rusija, mati Filoteja odgovara narodnom mudrošću.
-Otac dao sinovima metlu i rekao, pokušajte da je slomite, oni to nisu mogli. Nakon toga im je rekao da iz metle uzmu po jednu metlicu, sinovi su je na lagan način slomili. Samo jedinstvena naša snaga, prožeta bratskom ljubavlju i jedinstvom može da nas održi na okupu. Uzimajući u obzir sve ono kroz šta je prošla Republika Srpska, smatram da je „dolaskom“ Aleksandra Nevskog u ove krajeve odaslana jasna poruka, da treba sačuvati svoju vjeru od svih nepogoda kojima je ona izložena. Iste bitke se i sada vode za očuvanje pravoslavlja, kakve su se vodile i vijekovima ranije. Uz iskrenu ljubav prema Isusu Hristu možemo savladati sve nevolje. Iskrena molitva često pomaže ljudima više i bolje od medikamenata i medicinskih lijekova. U toku je i Božićni post, a to je vrijeme kada se čovjek čisti od svih grijehova. Ponovo ću se poslužiti pričom iz naroda. Kada je dječak našao krst na putu, majka ga pita, šta je to našao. Dječak kaže da ga je zamolio Onaj koji se nalazi na krstu, jer s druge strane krsta piše: „Spasi i sačuvaj“. Novorođenog Hrista moramo sačuvati u srcu svome, u tijelu svome i mislima svojim. Isto tako, moramo u srcima svojim čuvati malu crkvu, porodicu svoju, ne dozvolivši da je odnesu i poremete bilo kakve bure i nevolje. Mnogo je ataka sa zapada na porodicu i pravoslavlje, a mi porodicu moramo čuvati kao najveću dragocjenost i najveće bogatstvo“, kaže na kraju za ,,Semberija info’’ tiha i mudra mati Filoteja, nastojateljica Manastira Aleksandra Nevskog u Ugljeviku.
Semberija info
