Nikolina Jović: Samo je nebo granica
Naša mlada sugrađanka, Nikolina Jović i pored svojih zdravstvenih problema živi, kako kaže, normalan život kao i svi njeni vršnjaci - izlazi, druži se i svojom primjerom motiviše i druge da budu pozitivni.
-Već dvije godine se bavim influencingom i vodim svoju instagram stranicu @dr.niki00. Moj invaliditet je fizički, ali, pored toga, ja živim jedan sasvim normalan život punim plućima, kao i sve druge mlade osobe. Imam prijatelje sa kojima izlazim i družim se. Jako volim da se posvetim sebi, redovno radim nokte, idem kod frizera, idem u šoping i pratim modne trendove. Volim da stičem nova prijateljstva putem društvenih mreža. Svojom pozitivnom energijom trudim se da mnoge ljude podstaknem i motivišem da i oni budu pozitivni i da zaborave na svoje probleme, a znam izmamiti osmijeh, pa dobijem i topao zagrljaj“. ističe Nikolina za portal „Semberija info“ i kaže da ima veliku podršku porodice, a da joj je majka najveći oslonac.
-Ona je ta koja 24 sata ima ulogu mog personalnog asistenta. Mi kao društvo nismo dovoljno empatični, ni edukovani. Malo se posvećuje pažnja i radi na konkretnim rješenjima koja će unaprijediti život osoba sa invaliditetom, posebno djevojaka i žena“, smatra Nikolina, koja je i aktivna članica Udruženja žena sa invaliditetom „Impuls”.
-Naše udruženje je odvažno i hrabro pokrenulo kampanju pod nazivom „ZA pravo na personalnu asistenciju“. Još uvijek čekamo da odgovorni usvoje Odluku o pravu na personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom u Bijeljini. Još nemamo odgovor, a vrijeme je. To pravo za mene je sloboda, prilika da živim samostalno, da imam izbor, da odlučujem sama, ali i da mogu da pogriješim“, kaže ova hrabra djevojka i naglašava, da bi kada je riječ o osobama sa invaliditetom, cijela društvena zajednica trebalo da preduzme korake, kako bi im što više olakšala život, ali i pokazala više razumijevanja.
-Cjelokupno društvo bi trebalo da izađe u susret našem načinu života. Da imamo normalan društveni život i da što manje nailazimo na prepreke, da nam bude prilagođeno da možemo svugdje ući i da se krećemo normalno i bez problema. Trebalo bi da nema onih neprijatnih pogleda, punih predrasuda, jer se mi tada osjećamo loše. Ja sam lično naišla na nerazumijevanje od svog razrednog starješine u srednjoj Ekonomskoj školi. Pri samom dolasku na upis u školu osjetila sam predrasude i nerazumijevanje. S obzirom da sam neko ko je doživio i vršnjačko nasilje u školi, mislim da treba, već u osnovnoj školi, da se uvede jedna vrsta edukacije da djeca imaju razumijevanja za svoje vršnjake koji su osobe sa invaliditetom, jer tada ne bi došlo do toga da se osobe koje su poput mene nađu u situacijama bespomoćnosti. Radi nerazumijevanja razrednog starješine i vršnjačkog nasilja, morala sam da napustim srednju školu, ali već sada planiram da nastavim gdje sam stala sa školovanjem, da radim na sebi. Svojim primjerom želim podstaći druge da ne odustaju od svojih ciljeva, jer, jednostavno, nismo ništa manje vrijedni od drugih. Možemo postići mnogo više samo kada nam se pruži prilika za to i kada imamo svoj cilj“, ističe Nikolina.
-I pored mojih zdravstvenih problema, ja sam osoba koja živi punim plućima, koja misli pozitivno i koju sve interesuje. Ne dozvoljavam da me neko sažaljeva, jer ja znam koliko vrijedim i koliko mogu. Sa svojim vedrim duhom mogu mnogo, želim i hoću samo da idem naprijed! Ne želim uopšte da se osvrćem unazad. Za osobe koje su slične meni htjela bih da poručim:,,Samo se družite, izlazite, pozitivno mislite i nikada ne poginjite glavu’’. Moj životni moto je: „Samo je nebo granica“, poručuje na kraju svoje priče za portal ,,Semberija info’’ Nikolina Jović.
(Semberija info)
-Već dvije godine se bavim influencingom i vodim svoju instagram stranicu @dr.niki00. Moj invaliditet je fizički, ali, pored toga, ja živim jedan sasvim normalan život punim plućima, kao i sve druge mlade osobe. Imam prijatelje sa kojima izlazim i družim se. Jako volim da se posvetim sebi, redovno radim nokte, idem kod frizera, idem u šoping i pratim modne trendove. Volim da stičem nova prijateljstva putem društvenih mreža. Svojom pozitivnom energijom trudim se da mnoge ljude podstaknem i motivišem da i oni budu pozitivni i da zaborave na svoje probleme, a znam izmamiti osmijeh, pa dobijem i topao zagrljaj“. ističe Nikolina za portal „Semberija info“ i kaže da ima veliku podršku porodice, a da joj je majka najveći oslonac.
-Ona je ta koja 24 sata ima ulogu mog personalnog asistenta. Mi kao društvo nismo dovoljno empatični, ni edukovani. Malo se posvećuje pažnja i radi na konkretnim rješenjima koja će unaprijediti život osoba sa invaliditetom, posebno djevojaka i žena“, smatra Nikolina, koja je i aktivna članica Udruženja žena sa invaliditetom „Impuls”.
-Naše udruženje je odvažno i hrabro pokrenulo kampanju pod nazivom „ZA pravo na personalnu asistenciju“. Još uvijek čekamo da odgovorni usvoje Odluku o pravu na personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom u Bijeljini. Još nemamo odgovor, a vrijeme je. To pravo za mene je sloboda, prilika da živim samostalno, da imam izbor, da odlučujem sama, ali i da mogu da pogriješim“, kaže ova hrabra djevojka i naglašava, da bi kada je riječ o osobama sa invaliditetom, cijela društvena zajednica trebalo da preduzme korake, kako bi im što više olakšala život, ali i pokazala više razumijevanja.
-Cjelokupno društvo bi trebalo da izađe u susret našem načinu života. Da imamo normalan društveni život i da što manje nailazimo na prepreke, da nam bude prilagođeno da možemo svugdje ući i da se krećemo normalno i bez problema. Trebalo bi da nema onih neprijatnih pogleda, punih predrasuda, jer se mi tada osjećamo loše. Ja sam lično naišla na nerazumijevanje od svog razrednog starješine u srednjoj Ekonomskoj školi. Pri samom dolasku na upis u školu osjetila sam predrasude i nerazumijevanje. S obzirom da sam neko ko je doživio i vršnjačko nasilje u školi, mislim da treba, već u osnovnoj školi, da se uvede jedna vrsta edukacije da djeca imaju razumijevanja za svoje vršnjake koji su osobe sa invaliditetom, jer tada ne bi došlo do toga da se osobe koje su poput mene nađu u situacijama bespomoćnosti. Radi nerazumijevanja razrednog starješine i vršnjačkog nasilja, morala sam da napustim srednju školu, ali već sada planiram da nastavim gdje sam stala sa školovanjem, da radim na sebi. Svojim primjerom želim podstaći druge da ne odustaju od svojih ciljeva, jer, jednostavno, nismo ništa manje vrijedni od drugih. Možemo postići mnogo više samo kada nam se pruži prilika za to i kada imamo svoj cilj“, ističe Nikolina.
-I pored mojih zdravstvenih problema, ja sam osoba koja živi punim plućima, koja misli pozitivno i koju sve interesuje. Ne dozvoljavam da me neko sažaljeva, jer ja znam koliko vrijedim i koliko mogu. Sa svojim vedrim duhom mogu mnogo, želim i hoću samo da idem naprijed! Ne želim uopšte da se osvrćem unazad. Za osobe koje su slične meni htjela bih da poručim:,,Samo se družite, izlazite, pozitivno mislite i nikada ne poginjite glavu’’. Moj životni moto je: „Samo je nebo granica“, poručuje na kraju svoje priče za portal ,,Semberija info’’ Nikolina Jović.
(Semberija info)
