Izvor: Semberija info / I. Gutić

Povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada obišli smo nekoliko mjesta uz rijeku Drinu gdje se građani Janje i Popova najčešće okupljaju. Međutim, nismo zatekli veliki broj slavljenika. Oni koji su iskoristili lijep sunčani dan i okupili se oko praznične trpeze rekli su nam da je obiljažavanje praznika rada u drugom planu.



- Međunarodni praznik rada? To su obiljažavali naši roditelji dok mi sada iskoristimo priliku neradnog dana da se okupi društvo koje je drugim danima teško okupiti. Pojedemo, popijemo, zapjevamo, ispričamo se i šalimo i na kraju dana, svako za svojim obavezama“, rekli su nam mladi Janjani koji su se okupili u bungalovu u okviru drinskog splava „Akvarius“.



Dok su mladi uglavnom bili zauzeti roštiljanjem, oni nešto stariji su vrijeme provodili u skladu sa svakodnevnim rasporedom. Jedni su lovili ribu, drugi su osvježenje tražili u vožnji čamcom dok je jedna ekipa iskoristila priliku da, dok se roštiljski ugalj razgorijevao, sa riječnog dna izvuče drveni čamac koji je plahovita voda odnekud donijela prije dvije godine.



U Popovima smo zatekli sličnu situaciju. Uz rijeku je bilo jako malo ljudi dok su okolne vikendice bile centralno mjesto društvenog života. I Popovljani su stava da je u današnjim uslovima rada obilježavanje Međunarodnog praznika rada tek prilika da se na jednom mjestu nađu rođaci i prijatelji, da se provesele i odmore. Na pomen borbe za poboljšanje radničkih prava, samo su se nasmijali. 

​

- Ne brinite, biće vremena i za roštilj. Samo ste me zatekli dok radno obilježavam Međunarodni dan rada. Ja sam prije 14 godina otišao u penziju i čuvam tradiciju obilježavanja prvog maja. Nije to kao što je nekad bilo, razumije se ali trebamo čuvati te lijepe tekovine a posebno duh koji stoji iza 1. maja. To je dan kada su se radnici digli da se bore za bolje uslove rada a nas je danas uhvatila neka nazainteresovanost pa mi se čini da uskoro neće biti ni dovoljno voljnih da izađu na roštilj a kamoli na kakve proteste“, govori nam gospodin kojeg smo zatekli kako zalijeva povrće u bašti. Na pitanje kako da ga potpišemo kroz osmjeh nam kratko reče: „Penzioner. A prepoznaće me ko treba da me prepozna“,