KRSNA SLAVA OSTA VRS I POMEN
Ove godine po treći put naš Gradski odbor proslavio je svoju krsnu slavu Vidovdan. Vidovdan ne samo da je vjerski praznik, nego je iznačajan datum u nacionalnoj istotiji srpskog naroda. Prvi istorijski pomen na ovaj datum je 1389. godine i boj na Kosovo polju.
Ovo je tragičan datum od kada počinje postepeno da slabi moć srpske srednjevijekovne države.
Sa nestankom srpske države 1459. godine sa političke i istorijske scene na Balkanu, nastaje period kada srpski narod Vidovdan obilježava kao vjerski praznik, ali i kao tužan događaj u svojoj istoriji.
Ovakvo stanje će trajati do 1889. godine kada će kralj Aleksandar Obrenović svojim ukazom proglasiti Vidovdan za državni praznik.
Smjenom na srpskom prijestolu 1903. godine na čelu Kraljevine Srbije je dinastija Karađorđević. Naredne godine kralj Petar donosi uredbu kojom se Vidovdan proslavlja kao „Dan pomena svim izginulim sprskim ratnicima od Kosova, pa na dalje“. Za vrijeme Prvog balkanskog rata sjećanje na Vidovdan 1389. godine i Kosovski zavjet su pokretačka snaga u borbi protiv turske carevine. Po završetku Prvog balkanskog rata, srpska, a i inostrana štampa, pišući o pobjedi srpske vojske, puna je naslova „Kumanovo za Kosovo“
Vidovdan 1914. godine upisan je u istoriju srpskog naroda kao sudbonosan istorijski datum. Na Vidovdan te godine u Sarajevu Gavrilo Princip će izvršiti atentat na nadvojvodu Franc Ferdinanda, viskog zvaničnika Austro-ugarske okupacione vlasti. Atentat će biti povod za Veliki rat. Srpska vojska će nastaviti sa obilježavanjem Vidovdana narednih ratnih godina onako kako je propisano kraljevim ukazom iz 1904. godine. Po završetku Velikog rata u jedinicama vojske Kraljevine SHS, a potom Kraljevine Jugoslavije Vidovdan će se obilježavati i kao svetac zaštitnik vojnika i ratnika. Od 1941 do 1944. godine većina vojnih jedinice Jugoslovenske vojske u Otadžbini će obilježavati Vidovdan kao krsnu slavu. Već naredne 1945. godine na prostorima bivše i nove Jugoslavije nema ko da obilježava Vidovdan kao krsnu skavu. Svečano proslavljanje Vidovdana biće zaboravljeno i zabranjena 46 godina'', podsjećaju na istoriju slavljenja Vidovdana iz Gradskog odbora OSTA VRS Bijeljina.
Kažu, da stvaranjem Vojske Republike Srpske 12. maja 1992. godine, njen General štab 24. juna 1992. godine donosi uredbu kojom se Vidovdan proglašava za krsnu slavu. VRS će slaviti Vidovdan kao krsnu slavu da 2006. godine kada će biti i ukinuta.
Međutim, 3. pješadijski Republika Srpska puk kao nasljednik ratnih tradicija VRS nastavlja da slavi Vidovdan'', naglašavaju iz OSTA VRS i podsjećaju da je to organizacija bivših podoficira i oficira koja je za svoju krsnu slavu uzela Vidivdan, smatrajući taj praznik nastavkom tradicije VRS iz 1992. godine.
-Naš odbor, po treći put u svom postojanju u Bijeljini, slavi slavu Vidovdan.
Zahvaljujući razumijevanju MO BiH za naše aktivnosti, čin lomljenja slavskog kolača obavljen je u crkvi Svetog kneza Lazara u kasarni Vojvoda Stepa Stepanović.
Ove godine kum slave je bio Siniša Kajmaković, inače bivši pripadnik 1. semberske brigade. Potom je obavljen parastos poginulim oficirima VRS: poručniku zeljku Kozareviću, Zoranu Kajmakoviću i Urošu Lazareviću, kapetanima Dušanu Zariću, Milenku Petroviću i Uglješi Ljubinkoviću, te potpukovniku Milanu Šakotiću i načelniku ŠCZ Bijeljina Borivoju Kalajdžiću.
Poštujući protivepidemijske mjere, sobranju za slavu i parastosu je prisustvovao mimimalan broj članova Organizacije. Našu Organizaciju kao organzaciju koja okuplja rezervne ofocire osnovao je Vojvoda Stepa Stepanović još prije sto godina i mi smo nastavljači te tradicije, koja se praznuje u slavu i čast Svetog Vida, zaštitnika srpskih vojnika i ratnika'', navode iz GO OSTA VRS Bijeljina, naglašavajući da sve dok postoji sjećanje na poginule borce, oni su za njih živi, ,,a kad ih zaboravimo oni su po drugi put poginuli''.
-Zato ne zaboravimo na naše poginule oficire, očuvajmo sjećanje na njih i žrtvu koju su dali za Republiku Srpsku. Čast je služiti otadžbini'', poručuju iz GO OSTA VRS Bijeljina.
Ovo je tragičan datum od kada počinje postepeno da slabi moć srpske srednjevijekovne države.
Sa nestankom srpske države 1459. godine sa političke i istorijske scene na Balkanu, nastaje period kada srpski narod Vidovdan obilježava kao vjerski praznik, ali i kao tužan događaj u svojoj istoriji.
Ovakvo stanje će trajati do 1889. godine kada će kralj Aleksandar Obrenović svojim ukazom proglasiti Vidovdan za državni praznik.
Smjenom na srpskom prijestolu 1903. godine na čelu Kraljevine Srbije je dinastija Karađorđević. Naredne godine kralj Petar donosi uredbu kojom se Vidovdan proslavlja kao „Dan pomena svim izginulim sprskim ratnicima od Kosova, pa na dalje“. Za vrijeme Prvog balkanskog rata sjećanje na Vidovdan 1389. godine i Kosovski zavjet su pokretačka snaga u borbi protiv turske carevine. Po završetku Prvog balkanskog rata, srpska, a i inostrana štampa, pišući o pobjedi srpske vojske, puna je naslova „Kumanovo za Kosovo“
Vidovdan 1914. godine upisan je u istoriju srpskog naroda kao sudbonosan istorijski datum. Na Vidovdan te godine u Sarajevu Gavrilo Princip će izvršiti atentat na nadvojvodu Franc Ferdinanda, viskog zvaničnika Austro-ugarske okupacione vlasti. Atentat će biti povod za Veliki rat. Srpska vojska će nastaviti sa obilježavanjem Vidovdana narednih ratnih godina onako kako je propisano kraljevim ukazom iz 1904. godine. Po završetku Velikog rata u jedinicama vojske Kraljevine SHS, a potom Kraljevine Jugoslavije Vidovdan će se obilježavati i kao svetac zaštitnik vojnika i ratnika. Od 1941 do 1944. godine većina vojnih jedinice Jugoslovenske vojske u Otadžbini će obilježavati Vidovdan kao krsnu slavu. Već naredne 1945. godine na prostorima bivše i nove Jugoslavije nema ko da obilježava Vidovdan kao krsnu skavu. Svečano proslavljanje Vidovdana biće zaboravljeno i zabranjena 46 godina'', podsjećaju na istoriju slavljenja Vidovdana iz Gradskog odbora OSTA VRS Bijeljina.
Kažu, da stvaranjem Vojske Republike Srpske 12. maja 1992. godine, njen General štab 24. juna 1992. godine donosi uredbu kojom se Vidovdan proglašava za krsnu slavu. VRS će slaviti Vidovdan kao krsnu slavu da 2006. godine kada će biti i ukinuta.
Međutim, 3. pješadijski Republika Srpska puk kao nasljednik ratnih tradicija VRS nastavlja da slavi Vidovdan'', naglašavaju iz OSTA VRS i podsjećaju da je to organizacija bivših podoficira i oficira koja je za svoju krsnu slavu uzela Vidivdan, smatrajući taj praznik nastavkom tradicije VRS iz 1992. godine.
-Naš odbor, po treći put u svom postojanju u Bijeljini, slavi slavu Vidovdan.
Zahvaljujući razumijevanju MO BiH za naše aktivnosti, čin lomljenja slavskog kolača obavljen je u crkvi Svetog kneza Lazara u kasarni Vojvoda Stepa Stepanović.
Ove godine kum slave je bio Siniša Kajmaković, inače bivši pripadnik 1. semberske brigade. Potom je obavljen parastos poginulim oficirima VRS: poručniku zeljku Kozareviću, Zoranu Kajmakoviću i Urošu Lazareviću, kapetanima Dušanu Zariću, Milenku Petroviću i Uglješi Ljubinkoviću, te potpukovniku Milanu Šakotiću i načelniku ŠCZ Bijeljina Borivoju Kalajdžiću.
Poštujući protivepidemijske mjere, sobranju za slavu i parastosu je prisustvovao mimimalan broj članova Organizacije. Našu Organizaciju kao organzaciju koja okuplja rezervne ofocire osnovao je Vojvoda Stepa Stepanović još prije sto godina i mi smo nastavljači te tradicije, koja se praznuje u slavu i čast Svetog Vida, zaštitnika srpskih vojnika i ratnika'', navode iz GO OSTA VRS Bijeljina, naglašavajući da sve dok postoji sjećanje na poginule borce, oni su za njih živi, ,,a kad ih zaboravimo oni su po drugi put poginuli''.
-Zato ne zaboravimo na naše poginule oficire, očuvajmo sjećanje na njih i žrtvu koju su dali za Republiku Srpsku. Čast je služiti otadžbini'', poručuju iz GO OSTA VRS Bijeljina.
