Ljubiša Petrović na svaka dva metra. Iza ćoška. Na banderi. Na frižideru. 
Ovoliko bilborda nije bilo nikada.

Svijetli noću između drvoreda ulica Gavrila Principa i Tesline. Na ulazima u grad je u džambo formatu. U centru na displejima. Gdje god se okreneš - Ljubiša. Iz poštanskih sandučića iskače na flajerima. 

Namučeni mladi ljudi koje je zaposlio za kampanju po ovom hladnom vremenu raznose pisma poljoprivrednicima po selima u Semberiji. 

To je domaćinsko dijete koje se u svojim izjavama upoređuje sa ljudima na selu? Ne može Petrović biti jednak sa njima, sa svojim džipovima, Mercedesima, 200.000 KM godišnje i ko zna koliko još novca koji, kako se vidi na sajtu gradske uprave, uplaćuje fizičkim licima, šalje u inostranstvo... Novac koji se ko zna kojim, samo njemu znanim putevima, vraća u Bijeljinu i sliva u privatne ruke. Za dva mjeseca preko 400.000 KM.

Samo dvije i po godine trebalo mu je da od „poštenjačine“ postane čovjek koji samovoljno i bahato troši novac građana. 
​
Narode moj, to je tvoj novac! Ovu kampanju plaćaš ti, narode moj!


POKRENIMO BIJELjINU