Vedrana Rakić, sistemski porodični psihoterapeut, sugeriše šta činiti kada se nađemo u teškim životnim situacijama
Kroz buru života ne moramo prolaziti sami
O važnosti psihoterapije i znacima koji ukazuju na to da nam je potrebna stručna pomoć, za ,,Semberija info”, govori Vedrana Rakić, sistemski porodični psihoterapeut.
Šta je psihoterapija i koja je njena važnost u očuvanju mentalnog zdravlja, a kroz prizmu savremenih izazova?
-Psihoterapija ili terapija razgovorom je kolaborativni tretman zasnovan na ljekovitom odnosu klijenta i psihoterapeuta. Suština tog odnosa je u tome da je jedna osoba, klijent, u stanju određenog nesklada i da trpi određenu patnju, osjeća se loše i traži stručnu pomoć od osobe koja je obučena i sposobna da joj pomogne u procesu promjene. Utemeljena u dijalogu, psihoterapija omogućava siguran prostor u kojem klijenti otvoreno razgovaraju sa osobom koja je objektivna, neutralna, neosuđujuća i stručna za oblast mentalnog zdravlja. Psihoterapijom se unapređuje kvalitet života, dolazi do rješenja za neku neprijatnu životnu situaciju i unapređuje lični rast i razvoj. Stoga od psihoterapije mogu imati benefit svi ljudi, nevezano za njihov trenutni mentalni status. Narušeno mentalno zdravlje nije preduslov za psihoterapiju. Vrijeme u kome živimo je bremenito stresom i različitim životnim izazovima, razvojnim odnosno životno očekivanim krizama (brak, roditeljstvo, odlazak djece iz porodičnog gnijezda, penzionisanje...) ili neočekivanim krizama (rat, poplave, zemljotres, pandemija, razvod, sterilitet, bolesti, gubici i sl). Naše društvo je hronično opterećeno traumom i preživljavanjem, kao i svim posljedicama koje proizilaze iz toga i pogađaju u nepovoljnom smislu funkcionisanje šireg sistema, a potom i manjih sistema (npr. porodice) i pojedinca. Jako je važno u javnom prostoru pažnju posvetiti temama mentalnog zdravlja kao i resursima koje građani imaju u okviru svojih lokalnih zajednica za kojima mogu posegnuti u teškim situacijama. Noseća poruka koja bi trebala biti upućena je da se svi prije ili kasnije, ponekad ili često nalazimo u teškim životnim situacijama, ali da kroz njih ne moramo prolaziti sami.
Koji su to problemi sa kojima Vam se najčešće javljaju klijenti?
-Ljudi se javljaju za psihoterapijsku podršku motivisani različitom lepezom razloga iz svakodnevnog života. Žele nešto dobiti za sebe, npr. otklon od trenutnih simptoma (depresivne i anksiozne tegobe), podršku u prevazilaženju značajnih životnih kriza kao što su partnerski konflikti, razvod, bolest u porodici, smrt, gubitak posla… ili lakše donijeti važnu životnu odluku iz polja roditeljstva, posla, interpersonalnih odnosa i sl. Svima nam je potrebno naše sigurno mjesto gdje možemo samo ,,biti” i govoriti otvoreno. Često se dešava da iz različitih razloga ne razgovaramo o svojim problemima sa bliskim ljudima ili procjenjujemo da takve nemamo u svom životu. Psihoterapija nam može odgovoriti upravo na tu bazičnu ljudsku potrebu za povezanošću u situacijama koje su nam teško savladive. Samo iskustvo istinskog kontakta sa drugom osobom je ljekovito. Topla, prihvatajuća i profesionalna relacija u psihoterapiji postaje korektivno emocionalno iskustvo za klijente.
Iako sve češće razgovaramo o mentalnom zdravlju i važnosti mentalne higijene, čini se, da je odlazak na psihoterapiju, na našim prostorima još uvijek praćen brojnim predrasudama.
-Još uvijek je prisutna stigma povezana sa traženjem pomoći u vezi mentalnog zdravlja ili drugih životnih pitanja od strane pomagačkih profesinalaca. Na životne probleme ljudi često gledaju kao na lični ili porodični neuspjeh i sramotu, nešto što treba kriti od drugih. Bitno je istaći i da je promjena ono čega se ljudi plaše. Njihova situacija, koliko god tegobna bila, im je poznata. Često će se mnogi odlučiti da žive u poznatoj tegobi, nego u nepoznatom i zbog toga zastrašujućem boljitku. Iako nekada zvuči čudno, mi često uz sebe zadržavamo poteškoće od kojih imamo sekundarnu korist. Nekada te sekundarne koristi nismo svjesni. Npr. bićemo preokupirani anksioznošću/paničnim napadom kako se ne bismo bavili važnijom promjenom koju kvalitetniji život iziskuje od nas npr. da preispitamo bliske odnose, neke od njih napustimo, a izgradimo nove, da promijenimo poslovni ambijent, da pojačamo granice u odnosu na porodicu i sl. Takođe, ne treba zanemariti ni značajan broj osoba koje razloge za vlastite poteškoće vide izvan sebe, inputirajući ,,tamo negdje” krivicu. Takve osobe će se rijetko naći u terapijskim sobama kao klijenti. Najznačajnija promjena sa kojom se suočavam, po pitanju sve veće učestalosti javljanja klijenata za savjetovanje i psihoterapiju, nastupila je od perioda pandemije. Tokom tog perioda u javnom prostoru se dosta govorilo o važnosti mentalnog zdravlja, pored fizičkog, mnoge kolege su koristile razne formate društvenih mreža kako bi izvršili pozitivan uticaj na ljude, edukovali ih i pomogli im. Izvjestan veo je skinut sa stigme o psihoterapiji i sve više ljudi razumije da psihoterapijska podrška nije znak slabosti ličnosti, nego snage da prepoznamo svoje kapacitete i limite koje osluškujemo kao signale za pozivanje drugoga u pomoć. Promjena koja me raduje je i porast muških klijenata u terapijskoj sobi. U ranijem periodu, bar kada je u pitanju moj rad, češće sam se sretala sa ženama i one su isključivo inicirale partnersku ili porodičnu terapiju. Definitivno, svjedočim pozitivnoj promjeni po pitanju brige o mentalnom zdravlju naših sugrađana u Bijeljini.
U kojoj mjeri nedovoljna briga o psihičkom zdravlju utiče na kvalitet života?
-Voljela bih napomenuti važnu stvar, a to je da smo mi, ljudi, bio-psiho-socijalna bića. Cijeli naš život predstavlja interakciju unutrašnje i spoljašnjeg, komunikaciju našeg unutrašnjeg svijeta sa onim koji nas okružuje. U toj interakciji mi spoznajemo ko smo, kakav je svijet čiji smo dio, jesam li ja važan kao osoba drugima ili ne, da li sam voljen, itd. Na osnovu iskustva gradimo svoja uvjerenja, vrijednosni sistem, mapu stvarnosti na osnovu koje se krećemo kroz život. U toj mapi stvarnosti možemo potražiti odgovore zašto živimo onako kako živimo, zašto smo pravili i pravimo određene izbore, preispitivati naša uvjerenja sa mogućnošću uvođenja izmjena u životni sistem navigacije. Kada govorimo o kvalitetu života ne mogu a da se ne dotaknem činjenice da je mentalno zdravlje ne odvojivo od fizičkog, da ne postoji jasna, vidljiva granica između ta naša dva aspekta. Naš neizbalansiran mentalni status može doprinijeti razvoju fizičkih simptoma i stanja, naročito kada govorimo o potisnutim emocinalnim potrebama, što se često sreće u radu sa klijentima koji (između ostalog) pate od autoimunih bolesti. Takođe, poljuljanja mentalna stanja mogu pratiti period suočavanja čovjeka sa fizičkom bolešću i povredama, te kroz rad na psihološkom polju ubrzava se period fizičkog oporavka. Promjena jednog dijela sistema organizma utiče na promjenu drugog, kao što i promjena jednog člana porodice utiče na promjenu funkcionisanja cijele porodice.
U opštoj poplavi raznih ,,majstora života”, koliko često oni koji traže pomoć zakucaju na pogrešna vrata?
-Po mom mišljenju, sasvim je prirodno da prije ili kasnije u životu pokucamo na neka ,,pogrešna vrata”. Ne postoji 100% izvjesnost i sigurnost u životu. Svaki izbor nosi sa sobom određeni rizik, a bez preduzimanja rizika ne bismo se ni pomijerali po pitanju razvoja. Životne greške nisu bauk, naročito kada smo mladi. Kao ljudska bića imamo pravo da griješimo i da iz svojih grešaka učimo. Ono što mogu sugerisati čitaocima je da se detaljno informišu o konkretnoj podršci koja im je potrebna u životu i profesionalnim kompetencijama osobe kojoj planiraju pokloniti svoje povjerenje, da informacije obrađuju kritički i da daju sebi dozvolu da se predomisle u smislu da ukoliko u odnosu koji grade sa profesionalcem kog su odabrali (to može biti i sertifikovani psihoterapeut, a ne samo neki ,,majstor života’’ ili guru) osjete da nešto ne štima i da im njihov pristup nije po mjeri treba da potraže pomoć na drugom mjestu. Takođe, profesionalnost psihoterapeuta se prepoznaje i po tome što ne daje gotova rješenja klijentima (iako bi mnogi klijenti baš to željeli), nego nastoji im pomoći da formulišu svoja rješenja i provedu ih u djelo.
Za kraj, šta bi bila Vaša poruka našim čitaocima, kako da, na pravilan način, osluškuju sebe, kako da prepoznaju da li im je potrebna pomoć, te da ne bi išli do krajnjih granica izdržljivosti i tako ugrozili svoje mentalno zdravlje?
-Za mentalno zdravlje je od iznimne važnosti da budemo u kontaktu sa sobom, istinski zainteresovani za sebe, da osluškujemo sebe u smislu šta nam to naše emocije i ponašanja, pa i simptomi poručuju o trenutnoj životnoj poziciji, naročito ukoliko osjećamo izvjesno životno nezadovoljstvo, da poštujemo vlastite potrebe, da realno/cjelovito sagledavamo sebe i svijet oko sebe, sa svim našim manama i vrlinama i kao takvim prihvatamo i sebe i druge, i život. Naš cjeloživotni zadatak je da razvijamo otvorenost, multiperspektivnost i toleranciju na egzistenciju. Opet bih da ponovim, jer smatram korisnim za sve nas da to naglasim za kraj, da smo mi ljudi bića od krvi i mesa, pogrešivi, da se kroz život suočavamo sa brojnim izazovima, stresovima, krizama i traumama, a da su naši kapaciteti nošenja sa problemima potrošivi, te da je jako važno da u situacijama kada se osjećamo nemoćno, bezizlazno, usamljeno, neprijatno, potražimo podršku u svojoj okolini. Ne moramo kroz buru prolaziti sami. Lakše je kada uz sebe imamo osobu od povjerenja, koja umije sa sluša, podrži, razumije i prihvati. Pored svega ovoga, psihoterapija nas osnažuje kroz unapređenje vještina rješavanja problema pri suočavanju sa budućim izazovima u životu.
Semberske novine - Semberija info
O važnosti psihoterapije i znacima koji ukazuju na to da nam je potrebna stručna pomoć, za ,,Semberija info”, govori Vedrana Rakić, sistemski porodični psihoterapeut.
Šta je psihoterapija i koja je njena važnost u očuvanju mentalnog zdravlja, a kroz prizmu savremenih izazova?
-Psihoterapija ili terapija razgovorom je kolaborativni tretman zasnovan na ljekovitom odnosu klijenta i psihoterapeuta. Suština tog odnosa je u tome da je jedna osoba, klijent, u stanju određenog nesklada i da trpi određenu patnju, osjeća se loše i traži stručnu pomoć od osobe koja je obučena i sposobna da joj pomogne u procesu promjene. Utemeljena u dijalogu, psihoterapija omogućava siguran prostor u kojem klijenti otvoreno razgovaraju sa osobom koja je objektivna, neutralna, neosuđujuća i stručna za oblast mentalnog zdravlja. Psihoterapijom se unapređuje kvalitet života, dolazi do rješenja za neku neprijatnu životnu situaciju i unapređuje lični rast i razvoj. Stoga od psihoterapije mogu imati benefit svi ljudi, nevezano za njihov trenutni mentalni status. Narušeno mentalno zdravlje nije preduslov za psihoterapiju. Vrijeme u kome živimo je bremenito stresom i različitim životnim izazovima, razvojnim odnosno životno očekivanim krizama (brak, roditeljstvo, odlazak djece iz porodičnog gnijezda, penzionisanje...) ili neočekivanim krizama (rat, poplave, zemljotres, pandemija, razvod, sterilitet, bolesti, gubici i sl). Naše društvo je hronično opterećeno traumom i preživljavanjem, kao i svim posljedicama koje proizilaze iz toga i pogađaju u nepovoljnom smislu funkcionisanje šireg sistema, a potom i manjih sistema (npr. porodice) i pojedinca. Jako je važno u javnom prostoru pažnju posvetiti temama mentalnog zdravlja kao i resursima koje građani imaju u okviru svojih lokalnih zajednica za kojima mogu posegnuti u teškim situacijama. Noseća poruka koja bi trebala biti upućena je da se svi prije ili kasnije, ponekad ili često nalazimo u teškim životnim situacijama, ali da kroz njih ne moramo prolaziti sami.
Koji su to problemi sa kojima Vam se najčešće javljaju klijenti?
-Ljudi se javljaju za psihoterapijsku podršku motivisani različitom lepezom razloga iz svakodnevnog života. Žele nešto dobiti za sebe, npr. otklon od trenutnih simptoma (depresivne i anksiozne tegobe), podršku u prevazilaženju značajnih životnih kriza kao što su partnerski konflikti, razvod, bolest u porodici, smrt, gubitak posla… ili lakše donijeti važnu životnu odluku iz polja roditeljstva, posla, interpersonalnih odnosa i sl. Svima nam je potrebno naše sigurno mjesto gdje možemo samo ,,biti” i govoriti otvoreno. Često se dešava da iz različitih razloga ne razgovaramo o svojim problemima sa bliskim ljudima ili procjenjujemo da takve nemamo u svom životu. Psihoterapija nam može odgovoriti upravo na tu bazičnu ljudsku potrebu za povezanošću u situacijama koje su nam teško savladive. Samo iskustvo istinskog kontakta sa drugom osobom je ljekovito. Topla, prihvatajuća i profesionalna relacija u psihoterapiji postaje korektivno emocionalno iskustvo za klijente.
Iako sve češće razgovaramo o mentalnom zdravlju i važnosti mentalne higijene, čini se, da je odlazak na psihoterapiju, na našim prostorima još uvijek praćen brojnim predrasudama.
-Još uvijek je prisutna stigma povezana sa traženjem pomoći u vezi mentalnog zdravlja ili drugih životnih pitanja od strane pomagačkih profesinalaca. Na životne probleme ljudi često gledaju kao na lični ili porodični neuspjeh i sramotu, nešto što treba kriti od drugih. Bitno je istaći i da je promjena ono čega se ljudi plaše. Njihova situacija, koliko god tegobna bila, im je poznata. Često će se mnogi odlučiti da žive u poznatoj tegobi, nego u nepoznatom i zbog toga zastrašujućem boljitku. Iako nekada zvuči čudno, mi često uz sebe zadržavamo poteškoće od kojih imamo sekundarnu korist. Nekada te sekundarne koristi nismo svjesni. Npr. bićemo preokupirani anksioznošću/paničnim napadom kako se ne bismo bavili važnijom promjenom koju kvalitetniji život iziskuje od nas npr. da preispitamo bliske odnose, neke od njih napustimo, a izgradimo nove, da promijenimo poslovni ambijent, da pojačamo granice u odnosu na porodicu i sl. Takođe, ne treba zanemariti ni značajan broj osoba koje razloge za vlastite poteškoće vide izvan sebe, inputirajući ,,tamo negdje” krivicu. Takve osobe će se rijetko naći u terapijskim sobama kao klijenti. Najznačajnija promjena sa kojom se suočavam, po pitanju sve veće učestalosti javljanja klijenata za savjetovanje i psihoterapiju, nastupila je od perioda pandemije. Tokom tog perioda u javnom prostoru se dosta govorilo o važnosti mentalnog zdravlja, pored fizičkog, mnoge kolege su koristile razne formate društvenih mreža kako bi izvršili pozitivan uticaj na ljude, edukovali ih i pomogli im. Izvjestan veo je skinut sa stigme o psihoterapiji i sve više ljudi razumije da psihoterapijska podrška nije znak slabosti ličnosti, nego snage da prepoznamo svoje kapacitete i limite koje osluškujemo kao signale za pozivanje drugoga u pomoć. Promjena koja me raduje je i porast muških klijenata u terapijskoj sobi. U ranijem periodu, bar kada je u pitanju moj rad, češće sam se sretala sa ženama i one su isključivo inicirale partnersku ili porodičnu terapiju. Definitivno, svjedočim pozitivnoj promjeni po pitanju brige o mentalnom zdravlju naših sugrađana u Bijeljini.
U kojoj mjeri nedovoljna briga o psihičkom zdravlju utiče na kvalitet života?
-Voljela bih napomenuti važnu stvar, a to je da smo mi, ljudi, bio-psiho-socijalna bića. Cijeli naš život predstavlja interakciju unutrašnje i spoljašnjeg, komunikaciju našeg unutrašnjeg svijeta sa onim koji nas okružuje. U toj interakciji mi spoznajemo ko smo, kakav je svijet čiji smo dio, jesam li ja važan kao osoba drugima ili ne, da li sam voljen, itd. Na osnovu iskustva gradimo svoja uvjerenja, vrijednosni sistem, mapu stvarnosti na osnovu koje se krećemo kroz život. U toj mapi stvarnosti možemo potražiti odgovore zašto živimo onako kako živimo, zašto smo pravili i pravimo određene izbore, preispitivati naša uvjerenja sa mogućnošću uvođenja izmjena u životni sistem navigacije. Kada govorimo o kvalitetu života ne mogu a da se ne dotaknem činjenice da je mentalno zdravlje ne odvojivo od fizičkog, da ne postoji jasna, vidljiva granica između ta naša dva aspekta. Naš neizbalansiran mentalni status može doprinijeti razvoju fizičkih simptoma i stanja, naročito kada govorimo o potisnutim emocinalnim potrebama, što se često sreće u radu sa klijentima koji (između ostalog) pate od autoimunih bolesti. Takođe, poljuljanja mentalna stanja mogu pratiti period suočavanja čovjeka sa fizičkom bolešću i povredama, te kroz rad na psihološkom polju ubrzava se period fizičkog oporavka. Promjena jednog dijela sistema organizma utiče na promjenu drugog, kao što i promjena jednog člana porodice utiče na promjenu funkcionisanja cijele porodice.
U opštoj poplavi raznih ,,majstora života”, koliko često oni koji traže pomoć zakucaju na pogrešna vrata?
-Po mom mišljenju, sasvim je prirodno da prije ili kasnije u životu pokucamo na neka ,,pogrešna vrata”. Ne postoji 100% izvjesnost i sigurnost u životu. Svaki izbor nosi sa sobom određeni rizik, a bez preduzimanja rizika ne bismo se ni pomijerali po pitanju razvoja. Životne greške nisu bauk, naročito kada smo mladi. Kao ljudska bića imamo pravo da griješimo i da iz svojih grešaka učimo. Ono što mogu sugerisati čitaocima je da se detaljno informišu o konkretnoj podršci koja im je potrebna u životu i profesionalnim kompetencijama osobe kojoj planiraju pokloniti svoje povjerenje, da informacije obrađuju kritički i da daju sebi dozvolu da se predomisle u smislu da ukoliko u odnosu koji grade sa profesionalcem kog su odabrali (to može biti i sertifikovani psihoterapeut, a ne samo neki ,,majstor života’’ ili guru) osjete da nešto ne štima i da im njihov pristup nije po mjeri treba da potraže pomoć na drugom mjestu. Takođe, profesionalnost psihoterapeuta se prepoznaje i po tome što ne daje gotova rješenja klijentima (iako bi mnogi klijenti baš to željeli), nego nastoji im pomoći da formulišu svoja rješenja i provedu ih u djelo.
Za kraj, šta bi bila Vaša poruka našim čitaocima, kako da, na pravilan način, osluškuju sebe, kako da prepoznaju da li im je potrebna pomoć, te da ne bi išli do krajnjih granica izdržljivosti i tako ugrozili svoje mentalno zdravlje?
-Za mentalno zdravlje je od iznimne važnosti da budemo u kontaktu sa sobom, istinski zainteresovani za sebe, da osluškujemo sebe u smislu šta nam to naše emocije i ponašanja, pa i simptomi poručuju o trenutnoj životnoj poziciji, naročito ukoliko osjećamo izvjesno životno nezadovoljstvo, da poštujemo vlastite potrebe, da realno/cjelovito sagledavamo sebe i svijet oko sebe, sa svim našim manama i vrlinama i kao takvim prihvatamo i sebe i druge, i život. Naš cjeloživotni zadatak je da razvijamo otvorenost, multiperspektivnost i toleranciju na egzistenciju. Opet bih da ponovim, jer smatram korisnim za sve nas da to naglasim za kraj, da smo mi ljudi bića od krvi i mesa, pogrešivi, da se kroz život suočavamo sa brojnim izazovima, stresovima, krizama i traumama, a da su naši kapaciteti nošenja sa problemima potrošivi, te da je jako važno da u situacijama kada se osjećamo nemoćno, bezizlazno, usamljeno, neprijatno, potražimo podršku u svojoj okolini. Ne moramo kroz buru prolaziti sami. Lakše je kada uz sebe imamo osobu od povjerenja, koja umije sa sluša, podrži, razumije i prihvati. Pored svega ovoga, psihoterapija nas osnažuje kroz unapređenje vještina rješavanja problema pri suočavanju sa budućim izazovima u životu.
Semberske novine - Semberija info
