Povodom Dana žena, kroz priče o dvije uspješne žene u Bijeljini, provjerili smo kako su postigle to što jesu,  koliko je bilo teško, jesu li i kakve prepreke imale zbog toga što su žene. Na njihovim smo primjerima pokušali saznati da li su u trci za uspjehom bile ravnopravne sa muškarcima ili su morale uložiti mnogo više truda da bi uspjele.



Jasna Abdulahagić, direktorica Turističke organizacije Grada Bijeljina, za ,,Semberija info’’ govori o poslovnim uspjesima, porazima, odnosima u društvu, uvriježenom tradicionalizmu i odnosima prema ženskoj populaciji.
 
Uspješna ste poslovna žena, koliko je bilo teško sve to postići i da li ste možda na tom putu uspjeha nekada  nailazili na prepreke, samo zato jer ste žena?

-Hvala na lijepim riječima, prije svega. Nijedan uspjeh ne dolazi preko noći, usponi i padovi su sastavni dio puta, pa tako nije baš jednostavno odgovoriti ni na ovo pitanje. I jeste i nije... Nekada je bilo lako, nekada baš i ne, ali s obzirom da sam sportista, dugi niz godina sam provela u sportu, tako da znam dobro da se nosim i sa uspjesima i sa porazima. U skladu s tim, „fer-plej“ je način na koji ja funkcionišem kroz život. Moje iskustvo kaže da se poštovanje vraća poštovanjem i iskrenost iskrenošću i to je princip po kome ja radim i živim, tako se odnosim prema životu i svima onima sa kojima se srećem, na kraće ili duže staze. Dugoročno, to donosi pozitivne rezultate, ali i miran san i moralnu satisfakciju. Takođe, nisam megaloman, smatram da čovjek u malim stvarima, malim koracima, polako i sigurno može puno više postići, nego ako želi sve, sada i odmah, jer to obično brzo i nestane, kako je i došlo.
 
U kojoj mjeri društveni tradicionalizam isključuje poslovne ambicije i političku karijeru  žena  na našim prostorima?

-Ne možemo reći da predrasude i dalje ne postoje, ali, evidentno je da godine donose promjene i što se društvenog tradicionalizma tiče. Sve je više žena koje su uspješne u poslu kojim se bave, u politici i drugim društvenim sferama, tako da se i društvo sve više otvara, neumanjujući uspjeh i dostignuća, samo zato što se radi o ženi.  Ženama, koje su bile začetnice i pioniri u oblastima koje su bile rezervisane za muškarce, svakako, nije lako, ali danas, ovim već sada utabanim stazama, nije, naročito, teško ići.


 
Koliko je teško uskladiti poslovne i porodične obaveze?

-Nećete ovo čuti po prvi put, sigurno, kada je usklađivanje poslovnog i privatnog, odnosno porodičnog života u pitanju, ali činjenica jeste da je, zapravo, sve stvar dobre organizacije. Ima dana kada je sve to i teret, naročito kada su žene u pitanju, htjeli mi to da priznamo ili ne, ali ako se dobro organizujemo i ako ima dovoljno dobre volje, ne možemo reći da nema dovoljno vremena za sve. Svakako, lijepo je, ali i neophodno da imate podršku bližnjih za obje sfere života, onda je već sve puno lakše.
 
Mislite li da se žene, generalno, nedovoljno bore za svoja prava?

-Za ovo pitanje bih mogla reći da je to, ipak, individualno. Borba za lično pravo potiče iz samopouzdanja i samopoštovanja, što ženama na ovim prostorima tradicionalno, često i nije baš usađeno u genetski kod. I ta borba je stihijska, na dnevnom nivou, svakodnevna, za male stvari. Jedino tako, pomalo, možemo doći do velikih pomaka i priznanja.
   
Vlasnica i direktorica škole stranih jezika ,,Anglia” Verica Amidžić odgovara na pitanja kakav je put uspjeha žene u ovom okruženju, dokazivanjima slabijeg pola, te kakvo je mjesto žene preduzetnice.


 
 
Uspješna ste poslovna žena, koliko je bilo teško sve to postići i da li ste možda na tom putu uspjeha nekada nailazili na prepreke, samo zato jer ste žena?

-U ovom poslu, a to je nastava stranih jezika, uglavnom, dominiraju žene. Ja se lično nisam nikada osećala ugrožena od strane muškaraca. Ne bi bilo pošteno da kažem da sam nailazila na bilo kakve prepreke, jer sam žena. To se, prosto, nikada nije dešavalo. Bilo je ponekad teško iz drugih razloga. Ništa se ne može porediti sa teškoćama kroz koje smo prošli u toku korone, kada je nastava prekinuta, a kada smo nastavu mogli nastaviti samo onlajn, za šta je trebalo prethodno uložiti silan trud da bismo digitalizovati sve časove.
 
Smatrate li da se žene, za razliku od muškaraca, dvostruko više moraju dokazivati i raditi da bi bile primijećene?

-Mislim da živimo u društvu u kome vladaju neobične ekonomske zakonitosti i da, ako neko hoće da se u nekom poslu dokazuje, nije najbitnije da li je žena ili muškarac. Možda je važnije to što žene pridaju veći značaj nekim drugim stvarima u životu, npr. porodici i deci, nego muškarci, ali to je, onda, njihova stvar i izbor. Mada, kada bi društvo bolje organizovalo sistem vrtića i kada bi to bilo još povoljnije, ženama koje su zaposlene bi se omogućilo da se više posvete svojoj karijeri.


 
Kako uspijevate uskladiti poslovne i porodične obaveze?

-Prosto, ja i radim i živim u ,,Angliji’’, meni je kolektiv ,,Anglije’’ kao porodica. Zajedno ručamo, zajedno brinemo i veselimo se, zajedno smo prošli neke od najtežih momenata u našem poslu i, naravno, zajedno radimo na unapređenju nastave. Kolektiv je, uglavnom, ženski, što je često u ovoj vrsti posla, tako da se lako razumemo oko mnogih stvari.  Uskoro ulazimo u 29. godinu postojanja i ja samo želim  da bude još bolje i polaznicima i svim zaposlenima u ,,Angliji’’.
 
Bez obzira na neke evidentne pomake na bolje, činjenica je do je žena u preduzetništvu na našim prostorima i dalje manje uočljivo u odnosu na muškarce. Zašto je tako?

-Možda zato što su ženama porodica i deca bitniji, kao što sam rekla, ali, nisam sigurna.

(Semberija info)