Šta je bitno kod prihrane pšenice i ostalih strnih žita?
Izvor: Agroklub
Prvo prihranjujemo jače izbokorenu pšenicu, odnosno pšenicu koja je u boljem stanju, a kasnije onu koja je u relativno lošijem stanju. Zašto?
Ukoliko je agrohemijskom analizom zemljišta utvrđena prirodna plodnost zemljišta, na kome se može ostvariti prinos od tri t/ha zrna pšenice, za planirani prinos od šest t/ha zrna potrebno je obezbijediti vodorastvorljivih NPK hraniva: N = 94 kg/ha, P2O5 = 47 kg/ha i K2O = 75 kg/ha. Ovo samo u slučaju korištenja vodorastvorljivih mineralnih hraniva, čiji je koeficijent iskorištavanja 95 do 97 posto.
U slučaju korištenja klasičnih mineralnih NPK hraniva za pšenicu prosječan koeficijent iskorištavanja je "po Lorchu": 50 - 80 posto za azot, 25 - 30 posto za fosfor i 55 - 70 posto za kalijum. U tom slučaju stvarne količine NPK hraniva se proporcionalno uvećavaju. Na zemljištima vrlo dobro obezbijeđenim pristupačnim kalijumom ili poslije predusjeva suncokreta, količine kalijumovih hraniva mogu da se smanje ili čak potpuno izostave.
Pravilnom gnojidbom pšenice mogu se izbjeći nepotrebni gubici
Prihranjivanje i ostale radove (zaštitu i dr.) završiti do fenofaze porasta u stablo strnih žita (vlatanje), što je u normalnim ekološkim uslovima do početka aprila. Prihranu obavljamo rasturačima mineralnih đubriva ili na većim kompleksima avionom. Ukoliko koristimo folijarna đubriva ili rastvor UREE (max. 20 - 25 posto), obavezno folijanim đubrivima dodati neki od okvašivača.
Prihranu pšenice, kojoj je potrebno u fazi bokorenja do porasta u stablo dati više od 60 kg N (azota), obavezno vršiti u dva navrata. U prvom navratu dati obično UREU, dok 21 dan kasnije dodati KAN. To će reći, prvu treba obaviti krajem februara - početkom marta, dok drugu 21 dan kasnije ili krajem marta. Ukoliko je, na primjer, potrebno za prihranu 81 kg azota, a zemljište je kiselo, u oba navrata dodati KAN i to po 150 kg/ha KAN-a.
Još nešto je jako bitno u prihrani pšenice kao usjeva, a to je da prvo đubrimo jače izbokorenu, odnosno onu koja je u boljem stanju jer je istrošila rezerve azota u zemljištu. Kasnije prihranjujemo pšenicu, koja je u relativno lošijem stanju jer još ima hraniva u zemljištu koja nije iskoristila.
Folijarna prihrana
Kada je riječ o folijarnoj prihrani pšenice, u našim uslovima kada poljoprivrednici žele da uštede na azotnom đubrivu, ona preko lista može se izvesti i UREOM.
Prilikom folijarne primjene UREE veoma bitno je voditi računa o koncentraciji rastvora. Za đubrenje kukuruza rastvor treba da je koncentracije tri do pet posto, odnosno tri do pet kilograma UREE na 100 litara vode ili šest do 10 kg u 200 litara vode, dok pšenica i trave podnose veću koncentraciju UREE (max. 20 - 25 posto).
UREA ima osobinu da kristališe, pa je prilikom pripreme rastvora poželjno UREU prvo rastvoriti u nekoj posudi, pa tek onda rastvor dodati u vodu bureta prskalice i obaviti miješanje rastvora, uz dodatak nekog okvašivača na kraju. Još bolji efekat se postiže kada se UREA daje u koncentraciji od 10 posto, ali se prska dva puta sa navedenom koncentracijom. Veoma je bitno da se radi o kvalitetnoj UREI, jer u protivnom nema efekta ili dolazi do začepljenja dizni prskalice.
Kako đubriti pivski, a kako krmni ječam?
Kada je u pitanju prihrana ozimog pivskog ječma, potrebno je obaviti isključivo amonijum-nitratom neposredno prije početka proljetnog porasta. Prihrana UREOM može za posljedicu da ima produženo usvajanje azota i povećanje sadržaja proteina, što za posljedicu ima lošiji kvalitet ječma kao sirovine za pivsku industriju.
Kada je riječ o krmnom ječmu, prvu prihranu izvodimo u početku vegetacije sa 150 kg/ha KAN-a, dok drugu obavljamo krajem marta sa 100 kg/ha KAN-a.
Đubrenje jarih strnina azotom vrši se tako da se cjelokupna količina azotnih đubriva da predsjetveno, a prihrana se ne preporučuje zbog kratke vegetacije i nemogućnosti iskorištavanja hraniva iz đubriva.
Đubrenje tritikalea u osnovi je isto kao za pšenicu, s tim što se daju za 10 posto niže količine azotnih đubriva. U praksi, trebalo bi prihraniti tritikale početkom marta sa 150 kg/ha KAN-a.
Krmni grašak i tritikale: Na vrijeme planirati pripremu hrane za stoku
Ovas (zob) prihranjujemo dok je još u bokorenju (prije porasta u stablo), orijentaciono sa 200 kg/ha KAN-a i to samo jednom. Međutim, raž đubrimo u jednom navratu i to krajem zime, takođe sa 200 kg/ha KAN-a.
Prvo prihranjujemo jače izbokorenu pšenicu, odnosno pšenicu koja je u boljem stanju, a kasnije onu koja je u relativno lošijem stanju. Zašto?
Ukoliko je agrohemijskom analizom zemljišta utvrđena prirodna plodnost zemljišta, na kome se može ostvariti prinos od tri t/ha zrna pšenice, za planirani prinos od šest t/ha zrna potrebno je obezbijediti vodorastvorljivih NPK hraniva: N = 94 kg/ha, P2O5 = 47 kg/ha i K2O = 75 kg/ha. Ovo samo u slučaju korištenja vodorastvorljivih mineralnih hraniva, čiji je koeficijent iskorištavanja 95 do 97 posto.
U slučaju korištenja klasičnih mineralnih NPK hraniva za pšenicu prosječan koeficijent iskorištavanja je "po Lorchu": 50 - 80 posto za azot, 25 - 30 posto za fosfor i 55 - 70 posto za kalijum. U tom slučaju stvarne količine NPK hraniva se proporcionalno uvećavaju. Na zemljištima vrlo dobro obezbijeđenim pristupačnim kalijumom ili poslije predusjeva suncokreta, količine kalijumovih hraniva mogu da se smanje ili čak potpuno izostave.
Pravilnom gnojidbom pšenice mogu se izbjeći nepotrebni gubici
Prihranjivanje i ostale radove (zaštitu i dr.) završiti do fenofaze porasta u stablo strnih žita (vlatanje), što je u normalnim ekološkim uslovima do početka aprila. Prihranu obavljamo rasturačima mineralnih đubriva ili na većim kompleksima avionom. Ukoliko koristimo folijarna đubriva ili rastvor UREE (max. 20 - 25 posto), obavezno folijanim đubrivima dodati neki od okvašivača.
Prihranu pšenice, kojoj je potrebno u fazi bokorenja do porasta u stablo dati više od 60 kg N (azota), obavezno vršiti u dva navrata. U prvom navratu dati obično UREU, dok 21 dan kasnije dodati KAN. To će reći, prvu treba obaviti krajem februara - početkom marta, dok drugu 21 dan kasnije ili krajem marta. Ukoliko je, na primjer, potrebno za prihranu 81 kg azota, a zemljište je kiselo, u oba navrata dodati KAN i to po 150 kg/ha KAN-a.
Još nešto je jako bitno u prihrani pšenice kao usjeva, a to je da prvo đubrimo jače izbokorenu, odnosno onu koja je u boljem stanju jer je istrošila rezerve azota u zemljištu. Kasnije prihranjujemo pšenicu, koja je u relativno lošijem stanju jer još ima hraniva u zemljištu koja nije iskoristila.
Folijarna prihrana
Kada je riječ o folijarnoj prihrani pšenice, u našim uslovima kada poljoprivrednici žele da uštede na azotnom đubrivu, ona preko lista može se izvesti i UREOM.
Prilikom folijarne primjene UREE veoma bitno je voditi računa o koncentraciji rastvora. Za đubrenje kukuruza rastvor treba da je koncentracije tri do pet posto, odnosno tri do pet kilograma UREE na 100 litara vode ili šest do 10 kg u 200 litara vode, dok pšenica i trave podnose veću koncentraciju UREE (max. 20 - 25 posto).
UREA ima osobinu da kristališe, pa je prilikom pripreme rastvora poželjno UREU prvo rastvoriti u nekoj posudi, pa tek onda rastvor dodati u vodu bureta prskalice i obaviti miješanje rastvora, uz dodatak nekog okvašivača na kraju. Još bolji efekat se postiže kada se UREA daje u koncentraciji od 10 posto, ali se prska dva puta sa navedenom koncentracijom. Veoma je bitno da se radi o kvalitetnoj UREI, jer u protivnom nema efekta ili dolazi do začepljenja dizni prskalice.
Kako đubriti pivski, a kako krmni ječam?
Kada je u pitanju prihrana ozimog pivskog ječma, potrebno je obaviti isključivo amonijum-nitratom neposredno prije početka proljetnog porasta. Prihrana UREOM može za posljedicu da ima produženo usvajanje azota i povećanje sadržaja proteina, što za posljedicu ima lošiji kvalitet ječma kao sirovine za pivsku industriju.
Kada je riječ o krmnom ječmu, prvu prihranu izvodimo u početku vegetacije sa 150 kg/ha KAN-a, dok drugu obavljamo krajem marta sa 100 kg/ha KAN-a.
Đubrenje jarih strnina azotom vrši se tako da se cjelokupna količina azotnih đubriva da predsjetveno, a prihrana se ne preporučuje zbog kratke vegetacije i nemogućnosti iskorištavanja hraniva iz đubriva.
Đubrenje tritikalea u osnovi je isto kao za pšenicu, s tim što se daju za 10 posto niže količine azotnih đubriva. U praksi, trebalo bi prihraniti tritikale početkom marta sa 150 kg/ha KAN-a.
Krmni grašak i tritikale: Na vrijeme planirati pripremu hrane za stoku
Ovas (zob) prihranjujemo dok je još u bokorenju (prije porasta u stablo), orijentaciono sa 200 kg/ha KAN-a i to samo jednom. Međutim, raž đubrimo u jednom navratu i to krajem zime, takođe sa 200 kg/ha KAN-a.
