Projekat PRESTO – realizovan kamp za mlade na Vlašiću
UG „Psiholuminis“ je početkom maja 2023. godine otpočeo realizaciju projekta „Prevencija sekundarne traumatizacije kroz osnaživanje – PRESTO“ koji predstavlja svojevrsni nastavak projekta „Sekundarna traumatizacija: Posljedice prošlosti ili izazovi buudućnosti“ i projekta koji se odnosio na osposobljavanje stručnjaka u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama. Tim povodom smo razgovarali sa Majom Zorić, koordinatorkom projekta.
Majo, da li biste nam mogli nešto više reći o samom projektu?
Kao što ste već u uvodnom dijelu rekli, cilj projekta je rad sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama. To znači da su u projektne aktivnosti uključeni mladi koji su rođeni nakon ratnih dešavanja u BIH a koji u svojoj porodičnoj istoriji imaju ratna traumatska iskustva prethodnih generacija. Ideja vodilja nam je bila podizanje svijesti i povećanje razumijevanja šire zajednice o negativnom uticaju neriješenih traumatskih iskustava onih koji su na bilo koji način pogođeni ratnim dešavanjima na buduće generacije.
Prvi projekat koji ste spomenuli realizovali ste na teritoriji Prijedora. Da li ste sad proširili krug djelovanja?
Obzirom da se prvi projekat pokazao kao uspješan, naši donatori, kojima se ovim putem zahvaljujem, su podržali ideju da svoje djelovanje proširimo na više zajednica. U skladu s tim, odabrano je njih devet sa teritorije cijele BIH (Ribnik, Mrkonjić Grad, Glamoč, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, Livno, Sanski Most, Drvar i Ključ). Kroz javni poziv odabrali smo stručnjake mapiranih zajednica koji su potom prošli obuku u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama prema postojećoj metodologiji „Rad sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama“.
Recite nam kakav je bio odziv?
Na našu veliku radost, odziv je bio ogroman, kako stručnjaka tako i mladih koji su željeli da učestvuju u projektu. Na javni poziv se prijavilo oko 100 mladih od kojih je prema datim kriterijumima izabrano njih 45.
Recite nam Majo, koje aktivnosti ste do sad realizovali?
Kao što sam već navela, u prethodnom periodu smo osposobili stručnjake za rad sa mladima, izvršili selekciju mladih i kroz 2 kampa smo završili prvi modul. Naš prvi kamp realizovan je na Kupresu u periodu od 1. do 5. februara a učestvovali su mladi iz Livna, Glamoča, Drvara, Bosanskog Petrovca i Bosanskog Grahova. Ovaj put smo za drugi kamp izabrali Vlašić a njega smo realizovali u periodu od 22. do 26. februara. Na ovom kampu učesnici iz Mrkonjić Grada, Ribnika, Sanskog Mosta i Ključa imali su priliku da se upoznaju i povežu.
Koje aktivnosti su bile interesantne da ih pomenete?
Ono što je najvažnije da pomenem, a bez čega sigurno nema promjene jeste stvaranje grupne kohezije i psihoedukacija. U suštini, namjena kampa i jeste da se učesnici kroz višednevni rad i druženje bolje upoznaju, povežu i stvore povjerenje kako bi nesmetano mogli da dijele sadržaje iz svog ličnog života.
Učesnici su imali priliku prvenstveno kroz lični rad da nauče nešto više o emocijama i kako adekvatno upravljati njima, zatim da se bave traumom i transgeneracijskim prenosom iste te da se na jedan strukturisan i kontrolisan način bave gubicima.
Kakvi su Vaši utisci? Po Vašem mišljenju da li ste uspjeli u toj namjeri?
Što se tiče projektnih aktivnosti, sve uglavnom ide planiranim tokom, a što se tiče utisaka vezanih za učesnike i promjena koje postižemo možda bi bilo najbolje da sa Vama ovdje podijelim neke od feedbackova koje smo dobili nakon posljednjeg kampa.
„Moje iskustvo sa Psiholuminisom je bilo najbolje iskustvo moga života. Nije nam puno trebalo da se zbližimo i da se otvorimo jedni prema drugima, da zajedno prebrodimo naše traume i negativna iskustva.“ Ajla Brković, Ključ
„Cijeli tim je bio poput svjetionika motivacije. Njihova predanost je dodala dimenziju našim ciljevima stvarajući emotivnu vezu koja nas je inspirisala da zajedno težimo pozitivnim promjenama. Zahvaljujem im na dubokoj inspiraciji i alatima za suočavanje sa traumama i emocijama.“ Dragan Jerković, Ribnik
Šta nam očekuje u budućem periodu?
Poslije realizovanih kampova slijedi takozvani Storytelling odnosno dalji rad na integraciji traumatskih iskustava a potom i individualna psihoterapija mladih.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Prevencija sekundarne traume kroz osnaživanje – PRESTO“ koji se implementira u okviru projekta „Unapređenje društvene kohezije kroz saradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hecegovini“ kojeg finansira Fond za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), a provode Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u ime Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
Majo, da li biste nam mogli nešto više reći o samom projektu?
Kao što ste već u uvodnom dijelu rekli, cilj projekta je rad sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama. To znači da su u projektne aktivnosti uključeni mladi koji su rođeni nakon ratnih dešavanja u BIH a koji u svojoj porodičnoj istoriji imaju ratna traumatska iskustva prethodnih generacija. Ideja vodilja nam je bila podizanje svijesti i povećanje razumijevanja šire zajednice o negativnom uticaju neriješenih traumatskih iskustava onih koji su na bilo koji način pogođeni ratnim dešavanjima na buduće generacije.
Prvi projekat koji ste spomenuli realizovali ste na teritoriji Prijedora. Da li ste sad proširili krug djelovanja?
Obzirom da se prvi projekat pokazao kao uspješan, naši donatori, kojima se ovim putem zahvaljujem, su podržali ideju da svoje djelovanje proširimo na više zajednica. U skladu s tim, odabrano je njih devet sa teritorije cijele BIH (Ribnik, Mrkonjić Grad, Glamoč, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, Livno, Sanski Most, Drvar i Ključ). Kroz javni poziv odabrali smo stručnjake mapiranih zajednica koji su potom prošli obuku u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama prema postojećoj metodologiji „Rad sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama“.
Recite nam kakav je bio odziv?
Na našu veliku radost, odziv je bio ogroman, kako stručnjaka tako i mladih koji su željeli da učestvuju u projektu. Na javni poziv se prijavilo oko 100 mladih od kojih je prema datim kriterijumima izabrano njih 45.
Recite nam Majo, koje aktivnosti ste do sad realizovali?
Kao što sam već navela, u prethodnom periodu smo osposobili stručnjake za rad sa mladima, izvršili selekciju mladih i kroz 2 kampa smo završili prvi modul. Naš prvi kamp realizovan je na Kupresu u periodu od 1. do 5. februara a učestvovali su mladi iz Livna, Glamoča, Drvara, Bosanskog Petrovca i Bosanskog Grahova. Ovaj put smo za drugi kamp izabrali Vlašić a njega smo realizovali u periodu od 22. do 26. februara. Na ovom kampu učesnici iz Mrkonjić Grada, Ribnika, Sanskog Mosta i Ključa imali su priliku da se upoznaju i povežu.
Koje aktivnosti su bile interesantne da ih pomenete?
Ono što je najvažnije da pomenem, a bez čega sigurno nema promjene jeste stvaranje grupne kohezije i psihoedukacija. U suštini, namjena kampa i jeste da se učesnici kroz višednevni rad i druženje bolje upoznaju, povežu i stvore povjerenje kako bi nesmetano mogli da dijele sadržaje iz svog ličnog života.
Učesnici su imali priliku prvenstveno kroz lični rad da nauče nešto više o emocijama i kako adekvatno upravljati njima, zatim da se bave traumom i transgeneracijskim prenosom iste te da se na jedan strukturisan i kontrolisan način bave gubicima.
Kakvi su Vaši utisci? Po Vašem mišljenju da li ste uspjeli u toj namjeri?
Što se tiče projektnih aktivnosti, sve uglavnom ide planiranim tokom, a što se tiče utisaka vezanih za učesnike i promjena koje postižemo možda bi bilo najbolje da sa Vama ovdje podijelim neke od feedbackova koje smo dobili nakon posljednjeg kampa.
„Moje iskustvo sa Psiholuminisom je bilo najbolje iskustvo moga života. Nije nam puno trebalo da se zbližimo i da se otvorimo jedni prema drugima, da zajedno prebrodimo naše traume i negativna iskustva.“ Ajla Brković, Ključ
„Cijeli tim je bio poput svjetionika motivacije. Njihova predanost je dodala dimenziju našim ciljevima stvarajući emotivnu vezu koja nas je inspirisala da zajedno težimo pozitivnim promjenama. Zahvaljujem im na dubokoj inspiraciji i alatima za suočavanje sa traumama i emocijama.“ Dragan Jerković, Ribnik
Šta nam očekuje u budućem periodu?
Poslije realizovanih kampova slijedi takozvani Storytelling odnosno dalji rad na integraciji traumatskih iskustava a potom i individualna psihoterapija mladih.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Prevencija sekundarne traume kroz osnaživanje – PRESTO“ koji se implementira u okviru projekta „Unapređenje društvene kohezije kroz saradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hecegovini“ kojeg finansira Fond za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), a provode Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u ime Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
