Za povrtlare nema odmora
Za nas, proizvođače povrća iz Crnjelova, kao da nema predaha, niti poštenog godišnjeg odmora, kaže na početku razgovora za ,,Semberske novine” Rajo Kojić, jedan od najvećih proizvođača povrća pod plastenicima na području Crnjelova i Semberije koji se na porodičnom imanju dvadesetak godina bavi plasteničkom proizvodnjom povrća.
Rajo Kojić, kao i drugi semberski proizvođači povrća, bore se za svoje mjesto na tržištu, suočavajući se sa gotovo istovjetnim problemima, nedostatkom radne snage i povećanjima cijena repromaterijala.
-Rani krastavac je u plastenicima koji se zagrijavaju i za nekih desetak dana, krajem marta, može početi prva berba. Što se tiče plastenika, trenutno zagrijavam oko 4.000 m2, a povrće ćemo proizvoditi i u plastenicima bez grijanja, na površini oko 8.000 m2. U plastenicima koji se ne zagrijavaju sadićemo ranu papriku i paradajz. Planiramo tokom jesni da sadimo i rogu papriku. Ovo je za nas jedna od onih standardnih godina, što se tiče cijene repromaterijala. Neki repromaterijali su neznatno pojeftinili, kao što su mineralna đubriva. Sjemenski materijal je poskupio, dok je hemijska zaštita, što se tiče cijena, ostala na prošlogodišnjem nivou ili je neznatno poskupjela. Kompletna porodica je uključena u ovaj posao. Naravno, angažujemo i sezonske radnike”, pojašnjava Rajo Kojić.
Što se tiče plasteničke proizvodnje povrća, Rajo kaže da subvencije od resornog ministarstva ostvaruje za kapitalne investicije.
-U pitanju je zamjena plasteničkih folija na postojećim plastenicima, obezbjeđenje sistema za navodnjavanje, a subvencije, odnosno podtsicajna sredstva možemo ostvariti i na prodatu robu koju ugovaramo sa kooperantima. Kada čovjek jednom uđe u ovaj posao, iako je težak i neizvjestan, teško ga napušta. Plastične folije su enormno poskupjele, poskupjela je i radna snaga. Zbog nedostatka radne snage morao sam smanjiti i površine pod plastenicima. Ovdje predaha nema. Od kraja januara, kada uđemo u plastenik, ne izlazimo, praktično, do kraja januara naredne godine. Povrće plasiramo na bijeljinskoj Kvantaškoj pijaci. Proizvedeno povrće se na kraju svake sezone mjeri desetinama i stotinama tona. Ovdje u Donjem Crnjelovu, povrće proizvode i Tomići, Blagojevići, Živanovići. Kada govorimo o profitabilnosti ovog posla, moramo biti pošteni, od proizvodnje povrća može se ostavriti zarada, naravno, ne kao što je to nekada bilo. Sve se u međuvremenu izmijenilo na tržištu. Cijena povrća u proteklih dvadeset i četiri godine, otkako sam otpočeo plasteničku proizvodnju, nije se puno mijenjala. S druge strane, repromaterijali i radna snaga kudikamo su skuplji nego prije dvadeset godina. Zbog toga sam ubijeđen da širenja u ovoj djelatnosti neće biti, dobro bi bilo kada bismo održali proizvodnju na postojećim površinama”, kaže na kraju razgovora za ,,Semberija info’’ Rajo Kojić, povrtlar iz Crnjelova.
Aco Živanović (57), takođe iz Crnjelova, kaže da se od malih nogu bavi proizvodnjom povrća, jer je to porodična tradicija na njegovom i imanju njegovih roditelja.
-Trenutno proizvodim rasad paprika, paradajza i krastavca za prodaju. Rasad proizvodim u zagrijanim plastenicima, površine oko 1.000 m2. Što se tiče repromaterijala, cijene su se mijenjale, nešto je poskupjelo, a nešto i pojeftinilo. Rasad povrća prodajemo u Bijeljini i na području banjalučke regije. Krajem januara otvaramo plastenike, počinjemo ih zagrijavati, a rasad proizvodimo sve do kraja juna. U poljoprivredi sve manje ima radne snage, tako da se mnogi odlučuju na gašenje ove proizvodnje. Povećava se proizvodnja kultura koje se mogu obraditi mašinski i s minimumom angažovanih radnika”, kaže za ,,Semberija info’’ Živanović.
Semberija info
Rajo Kojić, kao i drugi semberski proizvođači povrća, bore se za svoje mjesto na tržištu, suočavajući se sa gotovo istovjetnim problemima, nedostatkom radne snage i povećanjima cijena repromaterijala.
-Rani krastavac je u plastenicima koji se zagrijavaju i za nekih desetak dana, krajem marta, može početi prva berba. Što se tiče plastenika, trenutno zagrijavam oko 4.000 m2, a povrće ćemo proizvoditi i u plastenicima bez grijanja, na površini oko 8.000 m2. U plastenicima koji se ne zagrijavaju sadićemo ranu papriku i paradajz. Planiramo tokom jesni da sadimo i rogu papriku. Ovo je za nas jedna od onih standardnih godina, što se tiče cijene repromaterijala. Neki repromaterijali su neznatno pojeftinili, kao što su mineralna đubriva. Sjemenski materijal je poskupio, dok je hemijska zaštita, što se tiče cijena, ostala na prošlogodišnjem nivou ili je neznatno poskupjela. Kompletna porodica je uključena u ovaj posao. Naravno, angažujemo i sezonske radnike”, pojašnjava Rajo Kojić.
Što se tiče plasteničke proizvodnje povrća, Rajo kaže da subvencije od resornog ministarstva ostvaruje za kapitalne investicije.
-U pitanju je zamjena plasteničkih folija na postojećim plastenicima, obezbjeđenje sistema za navodnjavanje, a subvencije, odnosno podtsicajna sredstva možemo ostvariti i na prodatu robu koju ugovaramo sa kooperantima. Kada čovjek jednom uđe u ovaj posao, iako je težak i neizvjestan, teško ga napušta. Plastične folije su enormno poskupjele, poskupjela je i radna snaga. Zbog nedostatka radne snage morao sam smanjiti i površine pod plastenicima. Ovdje predaha nema. Od kraja januara, kada uđemo u plastenik, ne izlazimo, praktično, do kraja januara naredne godine. Povrće plasiramo na bijeljinskoj Kvantaškoj pijaci. Proizvedeno povrće se na kraju svake sezone mjeri desetinama i stotinama tona. Ovdje u Donjem Crnjelovu, povrće proizvode i Tomići, Blagojevići, Živanovići. Kada govorimo o profitabilnosti ovog posla, moramo biti pošteni, od proizvodnje povrća može se ostavriti zarada, naravno, ne kao što je to nekada bilo. Sve se u međuvremenu izmijenilo na tržištu. Cijena povrća u proteklih dvadeset i četiri godine, otkako sam otpočeo plasteničku proizvodnju, nije se puno mijenjala. S druge strane, repromaterijali i radna snaga kudikamo su skuplji nego prije dvadeset godina. Zbog toga sam ubijeđen da širenja u ovoj djelatnosti neće biti, dobro bi bilo kada bismo održali proizvodnju na postojećim površinama”, kaže na kraju razgovora za ,,Semberija info’’ Rajo Kojić, povrtlar iz Crnjelova.
Aco Živanović (57), takođe iz Crnjelova, kaže da se od malih nogu bavi proizvodnjom povrća, jer je to porodična tradicija na njegovom i imanju njegovih roditelja.
-Trenutno proizvodim rasad paprika, paradajza i krastavca za prodaju. Rasad proizvodim u zagrijanim plastenicima, površine oko 1.000 m2. Što se tiče repromaterijala, cijene su se mijenjale, nešto je poskupjelo, a nešto i pojeftinilo. Rasad povrća prodajemo u Bijeljini i na području banjalučke regije. Krajem januara otvaramo plastenike, počinjemo ih zagrijavati, a rasad proizvodimo sve do kraja juna. U poljoprivredi sve manje ima radne snage, tako da se mnogi odlučuju na gašenje ove proizvodnje. Povećava se proizvodnja kultura koje se mogu obraditi mašinski i s minimumom angažovanih radnika”, kaže za ,,Semberija info’’ Živanović.
Semberija info
