MILIĆ MILIĆEVIĆ: ČETVRT VIJEKA SA PČELAMA - Dobra godina ispravi tri loše
Izvor: Semberija info
Našeg sagovornika, Milića Milićevića, sreli smo na njegovom pčelinjaku, u ugljevičkom zaseoku Vučjak. Svoje penzionerske dane provodi u prirodi, pripremajući tridesetak pčelinjih društava za predstojeću sezonu.
- Od 2005. godine vodim evidenciju o svemu što sam uradio i potrošio na pčelinjaku. A, pčelariti sam počeo nekoliko godina prije toga. Evidenciju iskoristim na kraju sezone, kada podvlačim crtu i računam kakva je bila sezona. Od svih dosadašnjih, samo dvije godine sam bio u minusu. Onu godinu u kojoj nas je pogodila poplava nisam stizao da se posvetim pčelama, jer je trebalo nakon poplave vraćati kuću i cijelo domaćinstvo u normalno stanje, ali i tada sam bio na pozitivnoj nuli. Rekordan prinos meda sam imao, preko jedne tone, iz tridesetak košnica. A bilo je, evo prošle godine, nisam vrcaljku okrenuo, ni kilogram meda nisam izvadio“, govori Milić za „Semberija info“.
Dodaje kako je pasionirani lovac, a da se pčelarstvom počeo baviti sasvim slučajno. Početkom ovog vijeka, jedan prijatelj je odlučio kupiti tri pčelinja društva, pa je uz njega i Milić kupio isto toliko. Na samom početku, prisjeća se, nije bilo interneta kao sada, pa je pčelarsko znanje sticao od iskusnijih kolega i na stručnim predavanjima koja su organizovala udruženja pčelara. Do sada je njegov pčelinjak brojao najviše 60 aktivnih košnica, a posljednjih godina se taj broj kreće od 30 do 40.
- Pčele su ovdje preko čitave godine. U penziji sam, pa radim koliko mogu uraditi sam. Kad treba vrcati med ili premjestiti neke sanduke, onda dođe pomoć, ali, uglavnom, sve radim sam. Pored toga, došle su neke teške godine za pčelu. Pazim ih, kada nemaju hrane hranim ih, liječim ih protiv, nama pčelarima dobro poznatih napasnika, pa, uprkos svemu tome, pčele opet nastradaju. Posljednje dvije-tri sezone su bile baš teške. Međutim, pčelari se ne prestaju nadati, jer mi znamo, jedna uspješna sezona može popraviti tri loše. Redovno dobijamo subvencije sa opštinskog i republičkog nivoa. Nisu to neke pare, ali dobro dođe da se pokrije dio troškova“, rekao je Milić Milićević za „Semberija info“.
Kaže, najvažnije paše u ovom kraju su bagrem i livada, a sa plasmanom meda Milić Milićević nema nikakvih problema.
Našeg sagovornika, Milića Milićevića, sreli smo na njegovom pčelinjaku, u ugljevičkom zaseoku Vučjak. Svoje penzionerske dane provodi u prirodi, pripremajući tridesetak pčelinjih društava za predstojeću sezonu.
- Od 2005. godine vodim evidenciju o svemu što sam uradio i potrošio na pčelinjaku. A, pčelariti sam počeo nekoliko godina prije toga. Evidenciju iskoristim na kraju sezone, kada podvlačim crtu i računam kakva je bila sezona. Od svih dosadašnjih, samo dvije godine sam bio u minusu. Onu godinu u kojoj nas je pogodila poplava nisam stizao da se posvetim pčelama, jer je trebalo nakon poplave vraćati kuću i cijelo domaćinstvo u normalno stanje, ali i tada sam bio na pozitivnoj nuli. Rekordan prinos meda sam imao, preko jedne tone, iz tridesetak košnica. A bilo je, evo prošle godine, nisam vrcaljku okrenuo, ni kilogram meda nisam izvadio“, govori Milić za „Semberija info“.
Dodaje kako je pasionirani lovac, a da se pčelarstvom počeo baviti sasvim slučajno. Početkom ovog vijeka, jedan prijatelj je odlučio kupiti tri pčelinja društva, pa je uz njega i Milić kupio isto toliko. Na samom početku, prisjeća se, nije bilo interneta kao sada, pa je pčelarsko znanje sticao od iskusnijih kolega i na stručnim predavanjima koja su organizovala udruženja pčelara. Do sada je njegov pčelinjak brojao najviše 60 aktivnih košnica, a posljednjih godina se taj broj kreće od 30 do 40.
- Pčele su ovdje preko čitave godine. U penziji sam, pa radim koliko mogu uraditi sam. Kad treba vrcati med ili premjestiti neke sanduke, onda dođe pomoć, ali, uglavnom, sve radim sam. Pored toga, došle su neke teške godine za pčelu. Pazim ih, kada nemaju hrane hranim ih, liječim ih protiv, nama pčelarima dobro poznatih napasnika, pa, uprkos svemu tome, pčele opet nastradaju. Posljednje dvije-tri sezone su bile baš teške. Međutim, pčelari se ne prestaju nadati, jer mi znamo, jedna uspješna sezona može popraviti tri loše. Redovno dobijamo subvencije sa opštinskog i republičkog nivoa. Nisu to neke pare, ali dobro dođe da se pokrije dio troškova“, rekao je Milić Milićević za „Semberija info“.
Kaže, najvažnije paše u ovom kraju su bagrem i livada, a sa plasmanom meda Milić Milićević nema nikakvih problema.
