Stjepan Tonković, bijeljinski likovni umjetnik, U Muzeju Semberije u srijedu naveče otvorio je neobičnu izložbu na kojoj je izložena samo jedna njegova slika pod nazivom “Portret djevojke”.
 Tonković je na ovoj slici radio tri godine.

 “ Ako se slika radi lako i brzo, onda ne posjeduje trajnu veličinu i savremenu ljepotu”, kaže Tonković, ističući da je jedan veliki teret, težak kao vodenični kamen, skinuo sa leđa.

“Ta težina i napor blijede i oni će se zaboraviti. Ostaje rezultat toga napora i tereta, a to je ova slika. Slika, ukoliko je originalno umjetničko djelo, slična je živom biću, ima svoje tijelo, svoju misao, ima svoju mudrost permanentnog pričanja”, kaže Tonković, ističući da takva umjetnička djela imaju i svoju misiju, svoju istoriju i čuda mnogostrukog dejstva.

On kaže da je njegova slika sada upakovana u jedan format i sve ono što je nekada bilo neodređeno, postaje određeno. Tako je i sa umjetničkim djelom koje dobija na trajnosti i beskonačnosti.
 Govoreći o motivu za stvaranje, Tonković kaže da je u konačnici nebitno, da li je u pitanju glavni motiv bila djevojka, koju je ogrnuo u ljepotu, ili je u pitanju traženje ljepote u formi djevojke, jer su u pitanju dva načela jedne te iste stvari, koja su neodvojiva.

 Slikajući “Portret djevojke”, Tonković kaže da je tragao za nečim što je lijepo, slijedeći misao Leonarda da Vinčija koji je preporučivao onu nauku koja je pristupačnija ljudima. On kaže da i njegovo slikarstvo nudi  i otkriva nešto što je priroda već stvorila. Stpjepan Tonković je bijeljinskim zaljubljenicima u slikarstvo poznat i po svojim velikim platnima, kao što su, “Sunce daruje život zemlji, kraljevstvu mira”, “Jutro u šumi” i “Autoportret”